U Makedoniji je nakon dvadesetogodišnje pauze proveden popis stanovništva koji pokazuje da se od 2002. stanovništvo smanjilo za 185.000 osoba, a istovremeno je izgrađeno gotovo jednako toliko novih stanova, dok preko 300.000 stanova zjape prazni. Broj studenata u proteklih deset godina pao je 20 posto, a većina mladih bi se iselila iz zemlje kada bi im se za to pružila prilika.
Vrlo je vjerojatno da će Makedonija do kraja stoljeća postati zemlja duhova ako se ne izgradi odgovarajuća demografska politika, ali i ako se ne promjene glavni akteri u političko-ekonomskom sustavu, koji je već tri desetljeća uzurpiran od strane subjekata čiji je glavni cilj da se kroz koruptivno djelovanje osobno obogate na teret države. Do ovakvog zaključka se lako može doći ako se analiziraju svježi podaci prošlogodišnjeg popisa stanovništva, provedenog po prvi put nakon dvadesetogodišnje pauze.
Naime, popisom je utvrđeno da je u Makedoniji bez ijednog stanovnika ostalo ukupno 207 nekada naseljenih mjesta. Na popisu stanovništva 2002. godine je bilo 147 takvih nenaseljenih mjesta, što znači da je u toku dva desetljeća 60 novih mjesta, u kojima je nekada bilo života, ostalo bez stanovnika. To ne treba čuditi ako se uzme u obzir da je od 2002. do 2022. godine broj rezidentnog stanovništva smanjen sa 2.022.547 na 1.836.713, što je pad od oko 185.000 ljudi. Broj kućanstava/obitelji 2002. godine iznosio je 564.296, a dvadesetak godina kasnije 598.632. Porast broja kućanstava objašnjava smanjenje prosječnog broja članova kućanstva – danas je on 3,07, u odnosu na 3,58 prije dvadeset godina, a prema dobnoj strukturi najveći postotak stanovništva (7%) je danas u dobnoj skupini od 40-44 godine.
Osim toga, u statistici Fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja na kraju 2021. godine evidentirano je 572.303 radnika osiguranih obveznim mirovinsko-invalidskim osiguranjem, a broj evidentiranih umirovljenika je bio 327.535. Broj umirovljenika u zemlji se svake godine u prosjeku poveća za pet tisuća ljudi, a omjer radnika i umirovljenika se u kontinuitetu smanjuje.
Pada broj stanovnika, raste broj stanova
Prema statističkim podacima, broj stanova/boravišta u 2002. godini iznosio je 698.143, a u 2022. godini 839.174, što je povećanje za oko 141.000 novih stanova. Prema najnovijem popisu čak 307.000 stanova je prazno/neuseljeno. Podaci Narodne banke pokazuju da ponuda novih stanova i dalje raste. Glavni razlog povećanog interesa za gradnju stambenih objekata je migracija iz unutrašnjosti u glavni grad Skoplje i povećano kreditiranje banaka. Drugim riječima, stanovništvo iz manjih mjesta i sela zbog neravnomjernog regionalnog razvoja još uvijek traži životnu priliku u Skoplju, bez obzira je li razlog za takvu migraciju posao ili školovanje. Zapravo, Skoplje je mnogima samo prva stanica na putu ka konačnom iseljavanju iz zemlje.
U okviru ponude novih stanova, značajan je rast broja neprodanih stanova i stanova u izgradnji. Prema statistici Narodne banke, prosječan broj ponuđenih stanova u prva dva kvartala 2021. je 22.198, od čega se samo 3 posto odnosi na prodane nove stanove. U strukturi dominiraju stanovi u izgradnji s udjelom od 63 posto. Na temelju koeficijenta apsorpcije, koji je u prvom polugodištu u prosjeku iznosio 8,7 posto, prosječno razdoblje od trenutka izgradnje i ponude stanova na tržištu do trenutka njihove prodaje je 2,9 godine. Brojke pokazuju da postaje izvjesno da će se broj praznih stanova u budućnosti povećavati.
Zabrinjavajući trendovi
Drugi pokazatelj koji bi trebao ozbiljno potresti kreatore politika je broj učenika i studenata. Naime, iz godine u godinu sve je manji broj generacija koje ulaze u osnovno obrazovanje, kao i ukupan broj učenika. Broj upisanih učenika u osnovno obrazovanje u akademskoj godini 2020./2021. manji je za 8,4 posto u odnosu na 2010./2011. Smanjuje se i stanje upisanih učenika u srednje obrazovanje. Broj upisanih učenika u srednje obrazovanje u akademskoj godini 2020./2021. u odnosu na 2010./2011. smanjen je za 24,1 posto. Broj upisanih studenata u proteklih deset godina smanjen je za 19,6 posto.
Ovakvi podaci u obrazovanju ne bi trebali čuditi ako se uzmu u obzir katastrofalni trendovi očekivanog životnog vijeka u zemlji. Broj živorođene djece u 2011. godini iznosio je 22.770, a u 2021. godini 18.648, što znači da se u razdoblju od samo deset godina broj živorođene djece smanjio za 4.122, a stopa nataliteta s 11,2 promila na 10,2. Promjene u dobnoj strukturi stanovništva imaju svoj odraz i na broj umrlih u zemlji. Naime, broj umrlih u 2011. godini iznosio je 18.648, a lani je taj broj porastao na 19.465. Razumljivo, broj umrlih pridonio je povećanju stope mortaliteta, koja se sa 9,5 promila u 2011. povećala na 15,5 promila u 2021. Osim toga, u odnosu na 2011. godinu, u 2021. godini bilježi se pad broja sklopljenih brakova za 9,5 posto i porast broja razvoda za 12 posto.
U navodima nedavno izrađene studije o društveno-političkoj participaciji mladih u Makedoniji precizno se otkrivaju razlozi povećanog iseljavanja mladih iz zemlje: “Samo jedna trećina ispitanika (30,5 posto) smatra da će za 5 godina zemlja biti bolje mjesto za život mladih. Dvije trećine mladih (64,8 posto) nezadovoljno je svojim mjestom u društvu. Čak 58 posto mladih iselilo bi se iz zemlje kada bi im se pružila prilika. Od toga bi se samo 6,9 posto vratilo u zemlju. Gotovo 8 od 10 mladih (77,3 posto) smatra da se vlast djelomično ili uopće ne brine o njima i njihovim potrebama. 69,4 posto mladih nikada nije bilo konsultirano od strane vlasti, ni na lokalnoj ni na centralnoj razini. Većina mladih (62 posto) smatra da je Vlada nedovoljno angažirana u rješavanju problema mladih, dok samo 1 od 4 mladih (24 posto) ima pozitivno mišljenje o radu Vlade,” navodi se u studiji. Zapravo, ovo je samo jedno od brojnih istraživanja provedenih tijekom godina koja pokazuju da mlada populacija ne vidi poboljšanje socioekonomskih prilika u zemlji. Oni ili njihovi bližnji svakodnevno su svjedoci političkih zlouporaba vlasti, ekonomskih nepravdi, institucionalne neučinkovitosti, korupcije i socijalne nejednakosti, što samo pojačava odlučnost da se iskoristi prva prilika za odlazak iz zemlje.
Istrošene strategije
Predstavnici državnih institucija i političkih stranaka redovito u javnim nastupima pokazuju svijest o demografskim problemima u Makedoniji. Puna su im usta rješenja za zadržavanje mladih, poboljšanje životnog standarda i smanjenje iseljavanja. Za to su izrađene brojne strategije na državnoj razini. Tako je tijekom 2013. i 2014. godine Ministarstvo rada i socijalne politike poduzelo aktivnosti na reviziji “Strategije za demografski razvoj Republike Makedonije 2008.-2015.“ i pripremilo novu “Strategiju za demografski razvoj za razdoblje 2015.-2024.“. Predstavnici svih relevantnih institucija, kao i mnogobrojni domaći i međunarodni stručnjaci fokusirali su se na područja djelovanja kao što su: obiteljske politike, migracijske politike, te politike aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti. Glavni strateški cilj u ovim dokumentima je unaprjeđenje postojećih demografskih kretanja kroz implementaciju dugoročnih politika, koje će izravno i neizravno utjecati na demografski razvoj. Strategija 2015.-2024., između ostalog, predviđa stvaranje okvira za provedbu i praćenje programa usmjerenih ka podršci mladih u stvaranju preduvjeta za brak i obitelj, poticanje i stimuliranje svih oblika zapošljavanja, samozapošljavanja i poduzetništva mladih, kao i praćenje i kontinuirano stvaranje mogućnosti smanjenja troškova odgoja djece kroz porezne olakšice i povlastice. Strategija također predviđa poboljšanje mogućnosti povoljnih kredita za mlade bračne parove, definiranje i stvaranje uvjeta za potporu investicijama i zapošljavanju u ruralnim područjima, ravnomjerniji regionalni razvoj kako bi se smanjile unutarnje migracije (prvenstveno prema gradu Skoplju i većim gradovima u zemlji), stvaranje uvjeta koji bi djelovali na smanjenje iseljavanja mladih visokoobrazovanih kadrova i talenata, ili takozvanog “odlijeva mozgova” i još mnogo drugih mjera u pravcu poboljšanja demografske strukture u zemlji.
Makedonija nikad nije bila deficitarna u pogledu najrazličitijih istraživanja, te izrada raznih studija I projekata, naročito otkada se takvi projekti financiraju iz raznih inostranih fondova. Međutim, činjenica je da sva ta istraživanja, kao i razne studije i strategije nikada nisu imale svoj pravi epilog kad je u pitanju njihovo sprovođenje u praksi, pa je veoma za očekivati da će tako biti i s gorespomenutim mjerama. Sve te mjere dobro zvuče na papiru, no, kroz manje od dvije godine (2024.) istječe rok za provedbu najnovije strategije demografskog razvoja, a podatak posljednjeg popisa stanovništva iz prošle godine najbolja je potvrda da je ona potpuno promašena, odnosno da se nije provodila kako treba i da državne institucije nisu učinile ništa da zadrže građane. Zato se čini da će se bez bitnih promjena političko-ekonomskih okolnosti iseljavanje nastaviti i da će u sljedećim desetljećima u Makedoniji ostati samo građani starijih generacija… Oni koji nemaju snage za nekakav novi početak izvan granica svoje zemlje.