Prije desetak godina sve je bilo jasno. Grci, a i ostali južnjaci, trošili su preko svojih mogućnosti, državni su troškovi bili neopravdani, a porezno opterećenje neizdrživo. Ukratko, stvarnost nije odudarala od onog što piše u ekonomskim udžbenicima: svako zaobilaženje tržišnih principa i prisvajanje nezasluženog plijena mora se kazniti. Kazna dolazi u vidu tržišnog discipliniranja i provode ju oni kojima je posao da vide nevidljivu ruku. U grčkom slučaju famozna Trojka.
Naravno, priliku da prenose očigledno i usput upozoravaju ovdašnje nestašne političare i narod općenito nisu propustili ni domaći medijski najzastupljeniji ekonomski analitičari. Svi smo mogli doslovno u “lajvu” učiti zakonitosti ekonomije: porezna presija odvlači investitore, prevelika državna potrošnja istiskuje privatnu inicijativu, intervencija u privredu generira korupciju… Ne treba dalje nabrajati, sve ste sami tada i naučili. I bili smo svi uvjereni, zajedno s analitičarima i ekonomistima, da je posrijedi univerzalni recept, primjenjiv na sve situacije i u svim kontekstima, naprosto igra nulte sume između tržišta i države u svim njenim inkarnacijama.
Međutim, posljednjih nekoliko tjedana nešto ne štima. I to u kolijevci kapitalizma – Ujedinjenom Kraljevstvu. Nova premijerka Liz Truss i ministar financija Kwasi Karteng predstavili su javnosti takozvani mini budget, zasnovan na enormnim poreznim olakšicama za najbogatije, a sve u svrhu navodnog poticanja ulaganja i ekonomskog rasta koji bi onda kompenzirao manjak u državnoj riznici. Međutim, u tu priču nisu povjerovala financijska tržišta, a ni gotovo kompletna ekonomska struka. Vrijednost državnih obveznica je počela strmoglavo padati i morala je intervenirati centralna banka (Bank of England) otkupom obveznica po višoj cijeni kako bi spasila mirovinske fondove od neizbježne propasti.
Međutim, u domaćim medijima ne čujemo analitičke pohvale financijskim tržištima za kažnjavanje neke vlade zbog poreznih olakšica za najbogatije ni upozorenja domaćim političarima za slučaj da im takve ideje padaju napamet. Naime, prisutan je znakovit muk. Za razliku od grčke epizode. Uz zvukove Vojkova hita “Kako to”. Osim u slučaju najhrabrijeg među njima, Andreja Grubišića, koji se donkihotovski suprotstavlja financijskim tržištima i ekonomistima. Unatoč tome što nikada nismo, kako je rekao bivši Obamin ekonomski savjetnik Jason Furman, svjedočili uniformnijoj negativnoj reakcija tržišta i analitičara na najavu nekog ekonomskog poteza kao u ovom slučaju.
Situacija u Ujedinjenom Kraljevstvu je, dakako, kompleksnija od uže shvaćenih odnosa prihodovne i rashodovne strane proračuna i Ujedinjeno Kraljevstvo nije Grčka, a ni financijska tržišta ni vodeći svjetski ekonomisti nisu odjednom postali socijaldemokrati. To su rasprave za neku drugu priliku, a ovom prilikom preporučujemo prilog Minouche Shafik, direktorice na London School of Economics, u Financial Timesu, u kojem objašnjava ekonomski debilizam mini budgeta, a za razumijevanje reakcija tržišta i ekonomista najzgodnija ulazna točka je novi chartbook na Substacku utjecajnog ekonomskog povjesničara Adama Toozea. Ono u čemu pak možemo uživati trenutno je nesnalaženje domaće neovisne analitike s činjenicom da su financijska tržišta kaznila neku zemlju zbog poreznog rasterećenja i to onog za najbogatije. Vratit će se oni brzo nazad u sigurne luke, ali ovi trenuci su vrijedni pamćenja i uživanja.