Izborna noć u Bosni i Hercegovini i dalje traje i zato se može prvenstveno zahvaliti sporosti Centralne izborne komisije (CIK) u obradi glasova pristiglih s terena. Naravno, kompleksnost izbora i sustava u kojem se bira više različitih razina vlasti i zaokružuje čak četiri listića, efikasnosti rada Komisije nimalo ne pomaže. Tu valja pribrojati i vrlo važan postotak glasova iz (većinski bošnjačke) dijaspore koji dolazi poštom. Oni neće biti odlučujući, kako se očekivalo, ali svakako će biti bitni za konačno sabiranje mandata, pogotovo u entitetskim i državnim parlamentima. U svakom slučaju, do konačnih izbornih rezultata ćemo se još načekati.
Zasada baratamo manje više jasnom slikom jedino kod izravnih izbora za izvršnu vlast, odnosno predsjedništvo BiH i predsjednika Republike Srpske. Najzvučniji i dugoročno najvažniji rezultat je poraz Bakira Izetbegovića u izborima za mjesto bošnjačkog člana predsjedništva. Ovo je vjerojatno i najveći politički poraz dinastije Izetbegović pogotovo uzevši u obzir da je prema sada dostupnim rezultatima Stranka demokratske akcije (SDA), čiji je Izetbegović kandidat, prošla dosta solidno na izborima za zastupničke domove državnog i federalnog parlamenta. Drugim riječima, izborna baza SDA je ili digla pozdrav dinastiji koja vlada strankom trideset godina (uz kraći prekid poslije smrti Alije Izetbegovića) glasavši za konačnog pobjednika Denisa Bećirovića (SDP) ili je glasala za Željka Komšića prema famoznim naputcima stranačkih agitatora koji su kolali medijima i društvenim mrežama prije samih izbora. Prema tim naputcima u režiji SDA, svaka prava bošnjačka familija odana SDA-ovoj liniji daje dio glasova Izetbegoviću, a dio Komšiću. Naime, građani Federacije BiH pri glasovanju dobivaju jedinstveni listić za izbore u Predsjedništvo BiH na kojem mogu glasati ili za člana predsjedništva Hrvata ili Bošnjaka. Veliki dio Bošnjaka koji čine 70% stanovništva Federacije na kraju zaokružuje Komšića. Kako Bošnjaci čine skoro 3/4 glasačkog tijela, glasački bazen je toliko velik da je Izetbegović pretpostavio da se iz njega daju izabrati i on i Komšić. Na kraju se pokazalo da se ipak preračunao i da je forsiranjem te taktike uzeo glasove iz svoga džaka. Stoga se Izetbegovićeva izborna taktika lako može svesti na onu staru: sam pao, sam se ubio. Naravno, bitan dio matematike je i činjenica da se ostatak bošnjačkih i probosanskih građanskih stranaka ujedinio oko jednog kandidata i time spriječio rasipanje glasova i anti-Izetbegović sentimenata.
Drugi bitan dio u matematici Izetbegovićevog poraza su ratnohuškačka i nacionalistička kampanja, ali i činjenica da su u vrhu stranke koju vodi ostali samo najlojalniji, odnosno razni džaferovići koji služe samo da potvrđuju predsjednikove ideje koje, očito vode, u politički poraz. Veći dio nekadašnjeg čelništva SDA danas su ili nezavisni kandidati ili članovi stranke Narod i pravda koja je u međuvremenu postala odmetnuta anti-izetbegovićevska frakcija SDA. O njihovim rezultatima ćemo sutra kada se prikupe podaci izbora za zakonodavnu vlast na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou.
Za Hrvate, najvažnija vijest nisu izborni rezultati, nego sinoćnja intervencija visokog predstavnika Christiana Schmidta u dio izbornog zakona koji se tiče izbora delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Prema prvom čitanju te odluke, Schmidt je kreirao odredbe koje će stopirati stalnu blokadu institucija Federacije BiH kojoj je HDZ BiH pribjegavao zadnjih godina kao odgovor na nerješavanje hrvatskog pitanja u Federaciji BiH, odnosno prvenstveno slučaja Komšić. Istovremeno, povećanjem broja članova Doma naroda i reguliranjem njihovog biranja kroz kantonalne skupštine spriječit će se multiplikacija slučaja Komšić na nižim razinama vlasti, odnosno kroz izbor delegata u Klub Hrvata Doma naroda FBiH. Naime, u suprotnom, jedna od strategija SDA-a i Komšića bila bi i popunjavanje Kluba Hrvata iz reda njima lojalnih Hrvata, ili još gore, iz redova Bošnjaka koji “postaju” Hrvati preko noći da bi popunili mjesta u Klubu Hrvata. Schmidt je, istovremeno, svojim nametnutim rješenjima i povećanjem broja delegata spriječio da se klubovi naroda popunjavaju po geografsko-etničkom ključu što bio dovelo do daljnjeg cementiranja etničkih granica u Federaciji i de facto kreiranja trećeg entiteta od većinski hrvatskih kantona. Drugim riječima, omogućio je u teoriji da, primjerice, Hrvati iz Zenice ili Bošnjaci iz Ljubuškog mogu biti birani i predstavljani kroz Dom naroda.
U svakom slučaju Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, može biti relativno zadovoljan ishodom izbora. Žrtvovao je svoju desnu ruku Borjanu Krišto koja je išla na megdan Željku Komšiću u političkoj utakmici koja je već ranije bila izgubljena. Time je sebe amnestirao od uloge gubitnika na izborima, ali i rezervirao mjesto najvažnijeg čovjeka izvršne vlasti u BiH, predsjednika Vijeća ministara BiH koji po rotacijskom principu ovaj put pripada Hrvatima i bira se u Parlamentarnoj skupštini BiH u kojoj se ne može sastaviti vladajuća koalicija bez HDZ-a. Sinoćnju press konferenciju je iskoristio da se trijumfalistički nasmije u facu Izetbegoviću koji je izgubio izbore sabotiranjem dogovora oko reforme izbornog zakona, ali i neodricanjem od Željka Komšića kao alternativnog kandidata SDA-a. No Čovićev najveći uspjeh ipak je potpuno umrtvljenje pluralizma u hrvatskom političkom korpusu. HDZ je uspio ujediniti skoro sve hrvatske političke stranke oko Hrvatskog narodnog sabora, odnosno oko jedinog političkog cilja – rješavanja hrvatskog pitanja i slučaja Komšić. I to je, dugoročno gledajući, najveći garant Čovićeva političkog uspjeha i dominacije. Potpuno je ugušio bilo kakav oblik opozicije svojoj vladavini. Zahvale za to mogu ići izravno Željku Komšiću koji će po četvrti put biti hrvatski član predsjedništva glasovima Bošnjaka. Nitko nije više doprinio izbornoj dominaciji HDZ-a od ove političke pojave.
I dok su u Federaciji gledatelji i analitičari mogli ići na počinak prije ponoći, u Republici Srpskoj smo morali ostati budni do jedan poslije ponoći da bismo konačno čuli govor Milorada Dodika. On nije bio trijumfalistički jer je razlika između njegovih glasova i glasova protukandidatkinje u izboru za predsjednicu Republike Srpske Jelene Trivić iz Partije demokratskog progresa (PDP) bila premala. I dok je PDP odlučio proglasiti pobjedu svoje kandidatkinje i prije nego su prebrojani svi glasovi, Dodik je ostao suzdržan, ali i ukazao da trendovi pokazuju njegovu pobjedu. Jutros smo dobili i potvrdu toga. Nakon 81 posto prebrojanih glasova, Dodik vodi ispred Trivić za nekih 30 tisuća glasova i malo je vjerojatno da će opozicijska kandidatkinja nadoknaditi tu razliku. To će značiti da se opozicija u Republici Srpskoj još jednom pokazala potpuno nesposobnom da parira Dodikovoj mašineriji, ali i neozbiljnom u slavlju na ulicama Banja Luke prije objave jasnih izbornih rezultata. Ovaj put su na tom putu imali i prešutnu potporu režima Aleksandra Vučića koji je u zadnjim danima kampanje širom otvorio vrata svojih medija opozicijskim političarima iz RS-a. Valja naglasiti da je Trivić, iako profesor međunarodne ekonomije, cijelu kampanju intonirala morbidno-nacionalistički, a šurovanje Milorada Dodika i Zorana Milanovića interpretirala kao Dodikovo udruživanje s velikim neprijateljem Vučićeva režima. Vučić možda ne može izgubiti izbore u Srbiji, ali zato njegovi nemušti kandidati po Republici Srpskoj mogu itekako.