U ponedjeljak smo izvijestili o rezultatima izbora u Bosni i Hercegovini za pojedinačne funkcije koje se biraju izravno: članovi predsjedništva BiH i predsjednik RS-a. Međutim, pravu sliku rezultata izbora, a onda i idućeg četverogodišnjeg mandata dali su rezultati koji su pristizali tijekom zadnja dva dana, a koji su se ticali različitih razina zakonodavne vlasti. Naš zaključak je, ukratko, da je stanje ostalo, nepromijenjeno.
Ostanimo ovoga puta samo na Federaciji BiH s obziromna to da je ova predizborna kampanja u mnogome bila definirana upravo političkim odnosima u ovom dijelu BiH. Prema raspodjeli mandata u Parlamentu FBiH koju je jučer objavilo Oslobođenje, HDZ i SDA zadržavaju isti broj mandata kao na prethodnim izborima, što naslućuje da bi upravo to trebala i ostati vladajuća koalicija u ovom entitetu. Kao i dosad, treba im još jedan partner da bi imali komotnu većinu. To je u posljednjem mandatu bila Komšićeva Demokratska fronta (DF) koja je igrala ulogu junior partnera SDA-u na svim razinama vlasti. DF je matematički i najveći dobitnik ovih izbora. Broj mandata u federalnom parlamentu im se povećao za pet mjesta. To mogu zahvaliti prije svega nikad većem političkom polariziranju i nikad agresivnijoj izbornoj kampanji u kojoj je DF našao svoju nišu i predstavio se kao jedini čuvar koncepta “građanske države”. Naravno, DF-ova “građanska država” kao i DF-ove koalicije su zapravo izraz lojalnosti bošnjačkom nacionalizmu i SDA-u, odnosno građanskoj državi kojom politički dominira većinski narod.
DF bi teorijski mogao podržati i proširenu verziju tzv. sarajevske trojke i time poslati SDA u opoziciju. Ali sama činjenica da se trojka koju čine Naša stranka, Narod i pravda (NiP) te Socijaldemokratska partija (SDP) našla u poziciji da ovisi o Željku Komšiću je svojevrstan politički poraz ove koalicije. Vladajuća koalicija u Kantonu Sarajevo za koju se vjerovalo da je jedina prava opozicija SDA-u, na kraju je ostala samo to – vladajuća koalicija u Kantonu Sarajevo. U tom kontekstu je najveće razočarenje rezultat Naše stranke koja je svedena na stranku centra Sarajeva. Naša stranka je u proteklom mandatu uspijevala biti jedina prava lijevo-liberalna opozicija vladajućem, što javnom što prikrivenom nacionalizmu i konzervativizmu. Međutim, ovi izbori su pokazali da nisu uspjeli izgraditi stranačku infrastrukturu van Sarajeva i da nisu uspjeli naći načina da ih široko glasačko tijelo prepozna kao alternativu u polariziranju bošnjačkog i hrvatskog korpusa na ovim izborima. Njihovi glasovi u ostatku države nisu vrijedni ni spomena. Najindikativniji je poraz u Mostaru u kojem je Naša stranka osvojila mizernih 600 glasova (nakon 80% prebrojanih), iako su njihove dvije vijećnice u Gradskom vijeću Grada Mostara Boška Ćavar i Irma Baralija najagilnija opozicija koaliciji SDA-HDZ na lokalnoj razini. Mada je čelništvo Naše stranke prilično trijumfalistički nastupilo u izbornoj noći govoreći o nekakvom rušenju režima, jutarnje otrežnjenje od stranke traži podrobnu analizu i samokritiku: kako izbornih rezultata tako i geografske distribucije glasova. Jer BiH nije Marijin Dvor.
NjP je s druge strane uspio dobaciti malo dalje, pa se prema geografskoj distribuciji glasova mogu svesti na stranku Kantona Sarajevo i okolice. Ali i to je bilo nedovoljno da se porazi njihov glavni takmac među bošnjačkim nacionalnim opcijama – SDA. Unatoč tomu, NiP može biti zadovoljan ovim rezultatima jer sada postaju bitan politički akter i na razini države gdje će njihovi kadrovi, bivši visokorangirani SDA-ovci, vjerojatno nastaviti putem bespoštedne kritike SDA-a pod vodstvom Bakira Izetbegovića. On će pak najvjerojatnije ostati na čelu stranke jer nema nikakvu opoziciju unutar samog SDA. Sva unutarstranačka opozicija je već odavno ili prešla u NiP ili su postali lokalni “nezavisni” moćnici i gradonačelnici koje više ne kontrolira stranačka centrala. Najveći i jedini pravi gubitnik ovih izbora je medijski mogul, vlasnik najvećeg bosanskohercegovačkog dnevnog lista Avaza i predsjednik Stranke za bolju budućnost (SBB), Fahrudin Radončić. Saturacija bošnjačkog političkog pola raznim nezavisnim načelnicima i manjim strankama lokalnog dometa, te SDA-om i NiP-om, odvela je Stranku za bolju budućnost u povijest i ostavila Radončiću da SDA i Izetbegovića pokušava rušiti preko svojih medija.
SDP već godinama stagnira, ali i polako gubi svoju bazu, vjerojatno i posredstvom biologije. SDP-u ostaje odana generacija koja je svjesno preživjela period socijalizma i Jugoslavije, na njega gleda kao na zlatno doba, a na SDP kao nastavljača te politike. Istovremeno SDP je jedina stranka unutar tzv. sarajevske trojke koja ima raširenu i izgrađenu stranačku infrastrukturu i koja može skupiti glasove u svim dijelovima države, uključujući i Zapadnu Hercegovinu. Ovoga je puta to izostalo zbog homogenizacije hrvatskog glasačkog tijela oko Hrvatskog narodnog sabora, odnosno HDZ-a. Unatoč tome, SDP je, primjerice, jedina ne-nacionalna stranka koja već 16 godina sjedi u općinskom vijeću Gruda, što je kakva takva osnova za promišljanje modela i politika koji neće završiti u ćor-sokaku tzv. građanizma, a onda i za mobilizaciju glasača u dijelovima države koji se percipiraju kao leno HDZ-a i Dragana Čovića.
HDZ je na kraju dosegao svoj maksimum na ovim izborima. Druga su stranka u Federaciji, treća u državi i kada se prebroje glasovi do kraja to će biti nekih 120-130 tisuća glasova za državni i federalni parlament. Opozicija HDZ-u među hrvatskim strankama svedena je na lokalne džepove poput Tomislavgrada gdje je najviše glasova osvojio Hrvatski nacionalni pomak ili pak Prozora gdje tradicionalno pobjeđuje HDZ 1990. Ostatak Hercegovine s hrvatskom većinom je glasao za HDZ jer drugog izbora skoro pa da nisu ni imali.
Izbori 2022. izgledaju kao druga sezona Netflixove serije bez većih intervencija u siže i bez novih likova. Ono što sada možemo očekivati jeste nastavak pregovora o izbornoj reformi i njihovo spajanje s koalicijskim dogovorima na razini Federacije BiH, a onda i države. Drugim riječima, održava se politički status quo, dok život teče dalje i dok se radno sposobno stanovništvo nastavlja iseljavati. Za kraj, možda i najvažniji podatak ovih izbora: u svim zapadnim pograničnim općinama Bosne i Hercegovine, od Velike Kladuše do Gruda, izlaznost na ove izbore je bila manja od 40%. Jedino su Bihać i Tomislavgrad prebacili tih 40%. Za ovaj dio BiH, život je odavno negdje drugdje.