Ako niste stručnjak za čitanje ekonomskih podataka, uključujući i ideološke okvire u kojima su predstavljeni, i ako se ne pouzdajete previše u vlastite dojmove pri tumačenju društvenih pojava, ekonomska rekapitulacija proteklog desetljeća nije baš lagan zadatak. Da se poslužimo sve prisutnijom “kategorijom” koja je prošla put od neprobavljenog iskustva mikrolokacije ili tek upoznate osobe do osluškivanja svijeta kao takvog – proteklo je desetljeće bilo period prilično neobičnog vajba. Kapitalizam je istovremeno “svima” nudio malo luksuza – dostave, trejdanje, taksiji – i pozadinski osjećaj da nešto ne štima. Kao na svakom afteru.
Iza neobičnog vajba stajala je politika središnjih banaka koja je zapravo bila svojevrsni monetarni after: prethodna kriza, ona iz 2008., zapravo nije bila do kraja “razriješena”, brojne su zombi kompanije teturale tržištima i nije se htjela riskirati “kreativna destrukcija”. Niske kamatne stope i takozvano kvantitativno popuštanje omogućili su značajne količine jeftinog novca u optjecaju koje su držale ekonomije iznad vode, ali nisu išle u proizvodne ili infrastrukturne investicije. Kompanije su ih koristile za otkupljivanje vlastitih dionica, a investitori za stvaranje cijelog niza financijskih balona i inflaciju vrijednosti imovine. Kao što ističe ekonomist Doug Henwood na Jacobinu, za razliku od prijašnjih balona koji su bili vezani uz jednu “stvar”, poput dionica ili nekretnina, ovi su vezani za dionice, kriptovalute, nekretnine, NFT-ove, kolekcionarstvo i svakojake startupove iz domene takozvane gig ekonomije. Svi ti baloni imali su itekakav učinak na svakodnevni život i oblikovanje predodžbi o suvremenoj ekonomiji i politici. I to na način da su u periodu rasta ekonomskih nejednakosti pridonijeli osjećaju navodne poroznosti klasnih struktura. Otud i raširenost i popularnost kategorije vajba, a ne nekih “rigidnijih” pojmova koji nisu tako blagonakloni prema stvarnosti koju zahvaćaju.
Unatoč dojmu poroznosti, vajbovi su, uz prisutna opća poklapanja, bili klasno obilježeni. Kad su posrijedi više klase i oni aspiranti među nižim klasama koji su u poroznost doslovno povjerovali i pomislili da će se kriptotrejdanjem izvući iz sudbine najamnog rada, najbolji je opis prethodnog desetljeća pružio Twitter korisnik imena MacroKurd: “Proteklo smo desetljeće proveli praveći se da je preprodavanje kuća ‘biznis’, stvarajući digitalne slike pingvina kako bi trgovali njima na blockchainu, trgujući starim smećem kao da ima kolekcionarsku vrijednost i kreirajući digitalne kovanice s debilnim imenima praveći se da se radi o novcu. To je ono što nulte kamatne stope čine.” Ponovo su, dakle, “višak” novca u optjecaju i tehnološki iskorak stvorili nadu da se mogu zaobići politika, klasne podjele i društvene institucije kao takve i da kapitalizam sam može stvoriti društvo agilnih pojedinaca kojima nikakav posrednik ne treba i koji stvaraju nešto iz ničega. Nažalost, u ovom slučaju su to mislili doslovno.
Što se tiče pak nižih klasa, jeftina dostava i jeftini taksiji stvorili su dojam inkluzivnijeg i demokratiziranog luksuza. Po relativno dostupnijim cijenama “obični ljudi” mogli su uživati u čarima privatnog vozača i služinčadi koja obavlja kupovinu i priprema hranu. Međutim, to navodno ispunjenja obećanja kapitalizma putem touchscreena zasnivalo se na ekonomskim pretpostavkama i potezima koji nisu baš u prvom planu kad se reklamira efikasnost kapitalizma. Naime, investitori su, osokoljeni jeftinim novcem koji je služio prvenstveno tome da suzbije negativne efekte prošle, nikad sasvim razriješene krize, subvencionirali ljudima cijene taksija i dostave u nadi da će firme na koje su se kladili u doglednoj budućnosti ostvariti monopol, podići cijene i kompenzirati početno poslovanje u debelom minusu. Naravno, te znači da će vam nestati aplikacije iz mobitela i da će cijene odmah skočiti u nebesa, ali, čini se da je after gotov, a vrijednosti dionica “gig kompanija” to jasno sugeriraju.
Kao što svi znamo, eri jeftinog novca je došao kraj i centralne banke podižu kamatne stope kako bi izazvale recesiju i nezaposlenost te tako suzbile inflaciju. O promašenosti takvih politika i društvenim posljedicama smo ovdje već pisali. Posve je izvjesno da slijede gadna vremena, a u nedostatku političke utjehe u obliku snažne i utjecajne ljevice, možemo se poslužiti ideološkim koprcanjem onih koji su mislili da će kriptovalute spasiti ekonomiju od politike i nelagodom onih koji su mislili da će pumpanje novca u “jednoroge” do stjecanja monopola biti najbolja reklama za suvremeni, “digitalni” kapitalizam.