Iako još nemamo potpune rezultate američkih međuizbora na kojima se birao cijeli saziv Zastupničkog doma Kongresa, trećina Senata i 39 guvernera, možemo reći da je ishod izbora, ipak, iznenađujući, a prema nekim komentatorima na američkim političkim podcastima, i povijesno bitan. Zašto?
Prvo i najvažnije, Republikanci nisu (potpuni i jedini) pobjednici ovih izbora, a takvo nešto se najavljivalo mjesecima. I ne bez osnove. Trenutna administracija predsjednika Bidena ima po anketama slabu podršku američkih građana koja je, pokazat će se, za ishode ovih izbora bila, gotovo pa nebitna. Tu dolazimo do povijesne važnosti ovih izbora. Kroz naše medije, koje obično nema smisla pratiti ako želite nešto saznati o međunarodnoj politici, ponavljala se teza da na međuizborima stranka na vlasti u Bijeloj kući, obično gubi. To je, osim u izvanrednim okolnostima (Bush i 9/11), pravilo. Međutim, ovaj put se to nije dogodilo. Štoviše, u usporedbi s izborima na sredini mandata svojih prethodnika (Trump 2018, Obama 2010 ili pak Clinton 1994), Biden je ostvario uspjeh. Uspio je izbjeći potpuni poraz Demokrata, koji se očekivao i najavljivao. Iako će vrlo vjerojatno ostati bez većine u donjem domu Kongresa, republikanska većina će biti tanka i vjerojatno će kao takva biti povod za unutarstranačke tenzije i kompromise između ekstremnih trampista i konzervativnog mainstreama stranke. Demokrati su pak, vrlo vjerojatno, zadržali tanku većinu u Senatu što je veliki uspjeh s obzirom na opću ekonomsku situaciju i inflaciju čije se posljedice po svakodnevni život građana pripisuju stranci na vlasti. Matematički rečeno, izbori su prošli izjednačeno. Politički pak, riječ je o reprizi izbora 2020: pobjeda Joea Bidena i poraz Donalda Trumpa.
Tu dolazimo i do najvažnijeg podatka ovih izbora koji će se odraziti i na političku tektoniku SAD-a, a Republikanske stranke posebno, idućih nekoliko godina. Naime, kandidati koje je Donald Trump podržao ili pak njihovu kandidaturu poticao i blagoslovio, nisu osvojili nijednu guvernersku poziciju, a u utrci za Senat samo je jedan granični trampist dobio izbore (populistički publicist J.D. Vance u Ohiou). Ostatak trampista koje liberalni mediji još nazivaju “election deniers” (negatori izbornih rezultata) su pometeni na ovim izborima. CNN, a i neki desniji mediji i komentatori, jučer su dijelili informaciju od neimenovanih Trumpovih savjetnika da je bivši predsjednik SAD-a doslovno vrištao (“screaming”) na svoje suradnike, čuvši konačne rezultate i opći potop “election deniersa”. Naime, ovakav poraz kandidata koje je on osobno podržao i medijski promovirao, značajno otežava, a možda i onemogućuje, Trumpov plan o potpunom preuzimanju Republikanske stranke i suverenoj i neometanoj kandidaturi za sljedeće predsjedničke izbore. Potaknut, očito pogrešnim predizbornim predviđanjima, Trump je još ranije najavio izvanredno obraćanje idući tjedan. Svi su tumačili da će tada na valu pobjede svojih kandidata na ovim izborima najaviti kandidaturu za predsjednika 2024. U ovakvoj konstelaciji, to ostaje otvoreno pitanje, pogotovo uzevši uz obzir da su kandidati koji se percipiraju kao svojevrsna alternativa Trumpu, poput floridskog guvernera Rona DeSantisa, trijumfirali na ovim izborima.
Podatak koji je bitno imati na umu u predviđanju daljnjih scenarija i sukoba u Republikanskoj stranci je onaj o 34% ukupnog elektorata (dakle, značajna većina republikanskog glasačkog tijela) koji i dalje stoji iza teze da su zadnji predsjednički izbori pokradeni. A upravo je ta teza bila svojevrsna sredstvo legitimacije kojoj neformalnoj frakciji Republikanske stranke pripadate. Najveća frakcija je ipak ona koja je bila neodlučna i nejasna u odgovorima na to pitanje, a koja sad konačno ima i empirijske razloge da se odmakne od Trumpa. Em su Trumpovi kandidati izgubili, em su, očito mobilizirali glasače da glasaju za njihove protukandidate. Logičan zaključak je da će Trump izgubiti i sljedeće izbore ako se kandidira i da mu treba naći dostojnog (manje iracionalnog) protukandidata među republikancima.
Velika većina političkih komentatora je složna u jednom: osim Trumpa, drugi važan faktor koji je mobilizirao glasače demokrata je – pobačaj. Demokrati ovaj rezultat mogu zahvaliti ženama koje su masovno izašle na birališta potaknute odlukom Vrhovnog suda iz lipnja ove godine kojima je poništena povijesna odluka u slučaju “Roe protiv Wadea” iz 1973. i praktički ostavljeno saveznim državama da odlučuju o ovom pitanju. Uz ovogodišnje međuzibore, održali su se i referendumi o pobačaju. I dok je očekivano pro-choice opcija pobijedila u liberalnoj Kaliforniji ili Vermontu, većina glasača ruralnih i konzervativnih država poput Montane i Kentuckya u kojima u kontinuitetu pobjeđuju republikanci već desetljećima, također je glasala za legalizaciju pobačaja. Ovakvi rezultati potvrđuju i da većina američkih građana ipak nije za potpunu zabranu pobačaja. Za takvu opciju je konzervativna dominantno evangelička aktivistička manjina koja svoje glasačke preferencije donosi isključivo na osnovu stava kandidata o pobačaju. Ta manjina je Trumpu bila potrebna u pobjedi na izborima 2016. Strateški ju je dobio obećavši micanje “Roe vs. Wadea” i to popunjavanjem Vrhovnog suda izrazito konzervativnim sucima. To mu je i uspjelo. Ali kako jedan političar svojevremeno reče, tjerao je lisicu, a istjerao King Konga. Odluka o zabrani pobačaja je mobilizirala glasače u svim dijelovima SAD i vjerojatno bila presudan faktor u porazu trampističkih kandidata, pogotovo u onim saveznim državama gdje je postojao strah da bi takvi kandidati uvodili zabranu pobačaja.
Za kraj, geografija. Ovi izbori su još jedan dokaz da američka politika funkcionira u specifičnim geografijama koje su nama, promatračima sa strane, teško razumljive. Ono što je zanimljivo, te geografije nisu statične i fiksirane, nego se mijenjaju, te uvelike ovise o demografiji, ali i specifičnoj političkoj i ekonomskoj strukturi pojedine savezne države. Opći rezultati izbora onda ovise upravo o tim i takvim državama i njihovim socio-političkim dinamikama. Ovoga puta, kao i na predsjedničkim izborima 2020., to je bila, primjerice, industrijska Pennsylvania gdje je pobjedu u utrci za Senat odnio John Fetterman. On se u svojoj kampanji, koju je na neko vrijeme zaustavio moždani udar koji je preživio ljetos, primarno obraćao radničkoj klasi u unutrašnjosti s jasno progresivnom agendom i pojavom čovjeka iz naroda u hudici i trapericama. Protivnik mu je bio poznati Mehmet Oz, odnosno Dr. Oz kojeg su i naši gledatelji imali prilike gledati u terminima poslije latinoameričke sapunice popodne na HRT-u. Fetterman je unatoč vidnim problemima u govoru nakon proživljenog moždanog udara uspio pobijediti kandidata kojeg je inaugurirao sami Trump i koji se zamjerio glasačima i time što se u Pennsylvaniju preselio samo da bi sudjelovao u kampanji i ugrabio mjesto u Senatu.
Od ostalih država koje će na kraju odlučiti ove, kao i one ranije izbore, su Arizona i Nevada gdje se još prebrojavaju glasove s trendom koji upućuje na pobjedu demokrata što će im biti dovoljno za osiguranje minimalne većine u Senatu. Nevada je pritom zanimljiv slučaj države čija ekonomija uvelike ovisi o kasino turizmu u Las Vegasu i Renou. Upravo zbog toga jako bitan dio elektorata drži nebijela radnička klasa zaposlena u uslužnim djelatnostima, odnosno hotelima i kasinima, koja je pritom vrlo dobro sindikalno organizirana, a čiji su sindikati povijesno bliski Demokratskoj stranci. To je važan faktor za osiguranje tanke, ali kontinuirane podrške demokratskim kandidatima na proteklim izborima.
I na samom kraju dolazimo do zadnjeg bitnog demografskog podatka. Republikanska stranka s ovakvim kandidatima i strategijama nije uspjela izaći van svoga glasačkog tijela, a to je bilo nužno ukoliko želi ostvarivati političke pobjede u budućnosti. Mnogi komentatori su najavljivali da bi republikanci u sljedećim izbornim ciklusima mogli značajnije zahvatiti i među svoje glasačko tijelo dovesti afroameričke muškarce ili pak latinoameričku populaciju posebice u pograničnim dijelovima s Meksikom. To se još nije dogodilo. I to je zajedno s pobačajem te jako lošim trampističkim kandidatima razlog zašto prevladava osjećaj da je Republikanska stranka ipak izgubila ove izbore.