Njemačka vladajuća koalicija tokom predizborne kampanje prošle je godine između ostalog obećala povećanje mjesečnih naknada za nezaposlenost (s trenutnih 449 eura na 503 eura po osobi). Međutim, u aktualnoj raspravi o reformi sustava naknada za nezaposlenost njemački poslodavci i opozicija posežu za standardnim, i već puno puta osporenim, argumentima o tome da takve mjere odgovaraju ljude od traženja posla. „Jako sam zabrinut za poslovnu klimu“, izjavio je predsjednik Njemačke udruge poslodavaca, Rainer Dulgersaid, referirajući se na zahtjeve za većom regulacijom radnih uvjeta i povećanjem naknada za nezaposlenost koje će, prema njemu, potkopati volju za radom kod nezaposlenih osoba. Najavljena reforma, ukoliko se provede, bila bi najveća revizija sustava naknada za nezaposlene od 2005., kada je Schröderova administracija pokrenula veliku reformu s ciljem liberalizacije tržišta rada. Prijedlog reforme također bi smanjio i uvjete koje nezaposlena osoba mora zadovoljiti kao bi ostvarila pravo za naknadu za nezaposlenost, što se uglavnom odnosi na imovinski prag. Konzervativna CDU, koja je trenutno u opoziciji, također je snažno kritizirala ovaj prijedlog, a postoji dobra šansa da bi ga mogla i blokirati.
Istovremeno je u Francuskoj donesena odluka da će se nezaposlenima skratiti razdoblje u kojem mogu dobivati naknadu za nezaposlenost za čak 25% u odnosu na dosadašnji model, kako je ovog ponedjeljka objavio ministar rada Olivier Dussopt. Kao motiv za ovu reformu Dussopt je naveo probleme s manjkom radne snage – 60% francuskih kompanija ima problema s nalaženjem potrebnog broja radnika. Ovom mjerom namjerava se zaposliti 100.000 do 150.000 trenutno nezaposlenih osoba u 2023. godini. Ipak, reforma će se provoditi samo ukoliko stopa nezaposlenosti ostane ispod 9% (trenutno iznosi 7,3%), odnosno ukoliko ekonomski kontekst ne bude nepovoljan. Francuski sindikati i lijevo orijentirani političari bijesni su zbog ove reforme i smatraju da bi se vlada trebala pozabaviti programima prekvalifikacije i lošom razinom radnih uvjeta u francuskim kompanijama, umjesto da mijenja politike ovisno o trenutnoj ekonomskoj situaciji. S druge strane, francuski su poslodavci zadovoljni ovom odlukom koju vide kao djelomičan odgovor na probleme sa zapošljavanjem.
Brojna istraživanja su dokazala da ukidanje naknada nezaposlenima i drugih oblika socijalnih transfera ne potiče zapošljavanje, jer se uzroci nezaposlenosti ne nalaze u tome da naknade nezaposlenima omogućuju komforan život, već u nizu drugih faktora koji ovise o specifičnostima tržišta rada (migracije, starost stanovništva, neusklađenost vještina radnika s onima koje su potrebne za obavljanje poslova koji se nude itd.). Međutim, argument koji govori suprotno ne odumire među poslodavcima i bliskim im političarima koji problem uvijek vide u ponudi radne snage, a ne u vlastitim “poslovnim modelima“. S druge strane, post-pandemijsko razdoblje obilježeno je manjkom radne snage, što argumentima o ukidanju naknada kao rješenju tog problema daje plodniji kontekst od uobičajenog. Broj slobodnih radnih mjesta trenutno u brojnim državama nadmašuje broj radnika koji traže posao, a stopa slobodnih radnih mjesta u SAD-u i EU raste od početka 2021. Val otkaza koji se počeo događati tijekom 2021. potaknuo je smišljanje termina poput Velike ostavke (Great Resignation ili Big Quit) koji pogrešno navode na ideju da je radnicima generalno dosta rada, dok bi točnije bilo reći da im je dosta loših poslova, jer većina tih otkaza nije bila trajna. Među razlozima aktualnog manjka radne snage ekonomisti ističu posljedice pandemije poput stože imigracijske politike, ali i promjenu očekivanja od radnog mjesta zbog iskustva pandemije, čemu su pridonijeli nemogući uvjeti rada u određenim “esencijalnim“ zanimanjima, kao i isplata raznih oblika pomoći tijekom lockdowna. Dakle, umjesto ponude kvalitetnijih radnih mjesta, poslodavci žele ukidanjem naknade za nezaposlene natjerati radnike da se zaposle na lošim radnim mjestima.
Pitanjem bi li to zaista polučilo taj rezultat pozabavili su se ekonomisti sa sveučilišta Columbia, Harvard, Massachusetts Amherst i Toronto. U 26 saveznih država (s republikancima na čelu u njih 25) programi financijske pomoći nezaposlenima tijekom pandemije ukinuti su ranije od službenog isteka roka, uz argument da će tako riješiti problem nedostatka radne snage i potaknuti nezaposlene da potraže posao. Istraživanje, provedeno na podacima o 18.648 nezaposlenih osoba koje su primale državnu pomoć krajem travnja 2022. i zatim je odlukom vlasti izgubile, pokazalo je da je ukidanje naknada potaknulo zapošljavanje, ali u daleko manjem intenzitetu od očekivanog. Konkretno, 7 od 8 osoba kojima su naknade ukinute ostalo je nezaposleno. Međutim, šteta koju je ukidanje naknada uzrokovalo puno je veća – ta je odluka navela kućanstva da smanje svoju tjednu potrošnju za 20%, što se prevodi u 2 milijarde potrošenih dolara manje od lipnja do kolovoza. Budući da se u pravilu radi o kućanstvima s nižim prihodima, ta je odluka imala ne samo ekonomski negativne posljedice, nego i socijalne, istaknuli su autori istraživanja. Sve u svemu, podaci upućuju na to da ukidanje naknada za nezaposlene ne igra veliku ulogu u poticanju zapošljavanja, ali zato igra veliku ulogu u dodatnom osiromašenju nezaposlenih.