Referendumom o Radioteleviziji Slovenije kulminirala je slovenska “superizborna” godina koju su prije svega obilježili porazi Janeza Janše. Pojavljuju se umjereniji kandidati na desnici koji bi ga rado zamijenili. Koji je njihov profil i imaju li šanse?
Slovenija je prošle nedjelje završila superizbornu godinu s tri referenduma u režiji glavne opozicijske stranke, Janšine Slovenske demokratske stranke (SDS). Destruktivnom logikom motivirani SDS htio je blokiranjem zakona o dugotrajnoj opskrbi i vladi otežati rad novim vlastima, dok su blokiranjem zakona o Radioteleviziji Slovenije tražili način kako produžiti svoj utjecaj u najvećoj medijskoj kući. U sva tri slučaja opozicija je pri tome bila neuspješna. Usprkos niskoj izlaznosti glasači su stali na stranu vlade, ali što je i važnije, na stranu zaposlenika RTV Slovenija kojima novi zakon nudi put van terora krajnje desnice koja je ugrabila taj javni medij još za vrijeme vladavine SDS-a.
Birači su usput aktualnoj vlasti dodijelili još jednu pobjedu u politici igranja na kartu antijanšizma. Ta karta već desetljećima liberalnoj slovenskoj politici daje bianco ček za perpetuiranje statusa quo, ali istovremeno djeluje kao kočnica koja Sloveniju drži iznad ponora krajnje desnice. Kako bi život u tom ponoru izgledao svaki dan se može vidjeti na Radioteleviziji Slovenije, gdje su kadrovi konzervativnog SDS-a u protekle dvije godine našli svoj dom. Potpora glasača vladinom prijedlogu reforme RTV Slovenija važan je korak u smjeru spašavanju tog javnog medija.
Superizborna godina (24. travanj opći izbori, 23. listopad prvi krug predsjedničkih izbora, 13. studeni drugi krug predsjedničkih izbora, 20. studeni prvi krug lokalnih izbora, 27. studeni referendumska nedjelja, 4. prosinac drugi krug lokalnih izbora) u Sloveniji je završena, a gubitnik je SDS. Nakon što je na vlast u travnju došlo opet novo lice slovenske liberalne ljevice, ovaj puta Robert Golob, u predsjedničkoj palači fikus Boruta Pahora zamijenit će isto tako liberalna centristkinja Nataša Pirc Musar. Kao što smo napomenuli, svi pokušaji blokade rada vlade s referendumima o zakonima o RTV Slovenija, vladi te dugotrajnoj opskrbi su dvostruko propali; ne samo da ih nije poduprlo pola onih koji su glasali, već i oni koji su stali uz opoziciju, nisu predstavljali 20% ukupnog glasačkog tijela, potrebnih da bi referendum uopće bio obvezujući.
Novo lice desnice
“Dosta te više, idi u penziju, gdje ti je i mjesto”, bile su neuobičajeno oštre riječi premijera Goloba upućene Janezu Janši na kongresu njegovog Pokreta sloboda početkom studenog. Golob nije usamljen u tom mišljenju, a sve javnije se razglaba o tome i na desnici. S relativno uspješnom kampanjom kandidata SDS-a Anžeta Logara u drugom krugu predsjedničkih izbora, ideja zamjene dugogodišnjeg šefa desnice pušta korijene i među konzervativcima. Logar nije aktivno participirao u referendumskim histerijama SDS-a, a svojim umirenim tonovima pridobio je i simpatije centrista koji konačno mogu sanjati o “zdravoj” desnici u Sloveniji koja je u liberalnom imaginariju iz nikad razjašnjenih razloga ključna za zdravu demokraciju. Logarovo distanciranje od izjava stranačkih kolega naletjelo je na porugu brojnih komentatora, ali je očito i djelovalo. Činjenica da je donedavno bio ministar vanjskih poslova u najdesnijoj vladi u slovenskoj povijesti kao da mu je oproštena. Baš ta vlada, čiji je ključni član bio umjereni, mladi i liberalniji ljubljanski političar Anže Logar, između ostalog stoji i iza udara na RTV Sloveniju zbog kojeg je nova vlast na vrh prioriteta uvrstila “depolitizaciju” javne radiotelevizije.
Demoliranje javnog
RTV Slovenija za razliku od nekih drugih javnih medija u postjugoslavenskom prostoru uživa dosta visoko povjerenje javnosti – ili je pak uživala to povjerenje prije zadnjih promjena. Posljednje brojke, koje je vodstvo televizije sakrivalo u tjednima prije referenduma, ukazuju na više od 10% pada gledanosti samo u protekloj godini. Televizija, specifičnije informativni program, zapravo i je glavna žrtva desničarskih sabotaža, iako se posljedice osjećaju i na praćenosti portala RTV, dok radio nikad baš i nije bio meta politike. Stranačka propaganda kombinirana s teškim amaterizmom političko podobnih ljudi iza i ispred kamere, koji su svakodnevna realnost najveće medijske kuće u državi, zapravo postavljaju pitanje je li uništavanje RTV-a, a ne njegova izgradnja po vlastitoj mjeri, bila oduvijek i cilj SDS-a, čiji vidljiviji članovi već godinama javno priznaju da ne plaćaju mjesečnu naknadu od 12,75 eura, dok su istovremeno velike novce i vrijeme bacali u stvaranje paralelne medijske strukture koja propagira paralelnu realnost.
Većinsko pasivni štrajk zaposlenih na RTV-u nije donio nikakvih pozitivnih pomaka unutar medijske kuće, ali je barem omogućio javnosti da vidi nesposobnost i zlobu vladajućih. Generalni direktor Andrej Grah Whatmough, direktor televizije Uroš Urbanija, odgovorna urednica informativnog programa Jadranka Rebernik i mnogi drugi postavljeni su na te pozicije moći mimo volje zaposlenih i pomoću programskog vijeća RTV-a kojeg je ugrabila desnica. Može li novi zakon popraviti nanesenu štetu?
Za što smo glasali?
Trenutno važeći zakon, kojeg je 2005. pripremila prva Janšina vlada, daje poslanicima ogromnu moć kod imenovanja vijećnika pa tako njih 21 od ukupno 29 postavlja direktno parlamentarna većina. Isto važi za nadzorno vijeće. Po novom će obje funkcije vršiti vijeće RTV-a, a kreira se i financijski odbor.
U skladu s novim zakonom, od 17 članova vijeća RTV-a 6 članova imenovat će zaposleni, a preostalih 11 talijanska i madžarska nacionalna zajednica, predsjednica Slovenije, Slovenska akademija znanosti i umjetnosti, Nacionalno vijeće za kulturu, Olimpijski komitet Slovenije, Informacijski ovlaštenik, Vijeće za održivi razvoj i zaštitu okoliša, Nacionalno vijeće invalidskih organizacija te pravobranitelj. U upravljanje će se moći uključiti i građani koji će se kandidirati za vijećnike.
Veća težina daje se i mišljenju zaposlenih kod imenovanja urednika, a upravu vodit će četiri osobe koje će obavljati posao generalnog direktora. U zakonu se nalazi i važan detalj uspostavljanja funkcije direktora digitalnih sadržaja koji će biti ravan direktorima televizija i radija. Koliko će ovaj zakon biti uspješan pri ispunjavanju deklariranog cilja “depolitizacije” RTV Slovenije treba još vidjeti, no jasno je da se radi o nužnoj reforiu kako bi se RTV spasila od trenutnih strvinara. Zakon o RTV na kraju je poduprlo 62,4% glasača, a izlaznost je bila tek nešto više od 40%.
Sličan postotak potpore dobio je i zakon o dugotrajnoj opskrbi koji zapravo samo za godina dana pomiče reforme na tom području kako bi se kupilo vrijeme da se srede stvari. Nešto manju potporu dobio je zakon o vladi koji zapravo ništa ne mijenja, već se radi samo o posebnosti slovenskog sustava zbog kojeg svaka nova vlada mora na novo u zakon upisati ministarstva i svoju organizaciju rada. A SDS ne bi bio SDS da nije skočio i na to te na valu populističkog strašenja o 20 ministarstava tražio potporu ljudi, ali primarno način kako onemogućiti vladu da radi svoj posao.
Poslije Janše
Trostruki poraz Janše ukazao je na njegov vječni politički problem, a to jest da ga njegovih 20% glasača obožava, dok ga ostatak države mrzi ili barem ne odobrava. “Slovenija u budućnosti treba snažni desni centar”, zapisao je u reakciji na poraz desnice Matej Tonin, predsjednik Nove Slovenije (NSi) i otvorio frontu s Janšom. “Svaki izbori na kojima se direktno ili indirektno pojavi Janez Janša, postaju iracionalni i emocionalni,” a u takvoj klimi lijevi politički pol pobjeđuje bez sadržaja, još je dodao šef NSi-a. Zbog toga, kao što je zapisao Tonin, njegova stranka više neće ići u vladu koju bi vodio Janša.
Činjenica je da Tonin već godinama pokušava ojačati NSi te ju distancirati od SDS-a, primarno promoviranjem snažnijih neoliberalnih politika i povezivanjem s Katoličkom crkvom. Iako rezultati njegove stranke ukazuju na relativni uspjeh u tome, NSi ostaje daleko iza SDS-a po popularnosti, a Toninova persona nije ni blizu kultu ličnosti kojeg Janša gaji kod birača SDS-a. Iako se NSi i za vrijeme vladanja htjela barem do neke mjere distancirati od SDS-a, u potpunosti je podupirala destruktivno ponašanje najveće koalicijske stranke.
Anže Logar je s druge strane potporom glasača na predsjedničkim izborima, koja je bila veća od zbroja rezultata NSi-a i SDS-a zajedno na prošlim izborima, postao prva veća unutarstranačka prijetnja Janši u dugo vremena. “Danas smo na početku nečega velikog”, rekao je Logar na dan poraza od Pirc Musar, što su neki interpretirali kao njegovu želju da osnuje vlastitu stranku. To bi vjerojatno bio i lakši put za svrgavanje Janše s vrha konzervativne piramide, a takav desno-centristički Logar ne bi bio samo prijetnja Janezu Janši već i liberalnom establišmentu koji desetljećima vodi antipolitiku na račun građana.