U Iranu već treći mjesec traju prosvjedi izazvani smrću mlade Mahse Amini. Mahsu Amini su uhapsile iranske snage sigurnosti zadužene za poštivanje islamskog ćudoređa u zemlji (tzv. ćudoredna policija). Uhapšena je jer nije nosila hidžab po pravilima koje nalažu zakoni iranske šijitske teokracije. I ne bi bila ni prva ni zadnja Iranka koja je privedena zbog nenošenja hidžaba. Međutim, Mahsa Amini je pritom bila mučena da bi na kraju podlegla ozljedama u teheranskoj bolnici. Policija je, naravno, zanijekala svoju ulogu u njenoj smrti. Ali izjave pritvorenih žena kao i medicinski nalaze govore suprotno. Od tog trenutka, mahom mlade Iranke i Iranci su na ulicama, blokiraju sveučilišta i fakultete, sukobljavaju se s represivnim aparatom države i ginu.
Mahsa Amini, ili po njenom neperzijskom imenu Jina Amini, bila je Kurtkinja iz pograničnog, sjeverozapadnog dijela zemlje, a uhapšena je prilikom svog posjeta glavnom gradu. Tako da njen slučaj dobiva i etničku i geografsku dimenziju jer nije samo rezultat nasilja nad ženom, nego i pripadnicom etničke manjine iz provincije. Članice iranskog lijevog kolektiva Slingers ističu da se nasilje nad Mahsom Amini dogodilo u njenom rodnom kraju, vjerojatno bi bilo zataškano i nikad ne bi došlo u žižu javnosti, a kamoli izazvalo proteste od krajnjeg sjeverozapada do jugoistoka zemlje. Unatoč etničkim i klasnim razlikama, hapšenje zbog nenošenja hidžaba je nešto s čime se suočavaju sve žene u Iranu bez obzira na svoj klasni, obrazovni i etnički background. Činjenica da je Mahsa ubijena u glavnom gradu i da je takva sudbina mogla zadesiti bilo koju djevojku u Teheranu, važan su faktor u mobilizaciji prosvjeda koji će dalje postati prepoznatljivi po svojoj glavnoj paroli “Žena, život, sloboda”.
Ovog vikenda je glavni državni tužitelj Irana dao izjavu da ćudoredna policija ne pripada pravnom sustavu Irana i time dao naslutiti da vlastodršci razmišljaju o ukidanju ili reformiranju ovog važnog segmenta u lancu represivnog aparata islamske republike. Ubrzo su svjetski mediji nekritički prenijeli ovu izjavu kao najavu ukidanja ćudoredne policije, a društvene mreže su spomenutu vijest brže-bolje proširile kao de facto ukidanje i ćudoredne policije i obveznog nošenja hidžaba. Naravno, o tome nema ni govora i izjava glavnog tužitelja se da tumačiti kao pokušaj smirivanja situacije u zemlji koja je već godinama nestabilna, a nezadovoljstvo vlašću klerikalne elite raste iz dana u dan, pogotovo među mlađom populacijom. Pritom su žene i njihov glas vrlo važan dio otpora vladajućem konzervativnom režimu u državi u kojoj je masovna mobilizacija ne samo tradicija islamske revolucije, nego i otpora vladajućem revolucionarnom režimu. Kao što prof. iranske povijesti Abbas Milani kaže, žene su danas najkativnije nositeljice otpora klerikalnom režimu i prosvjedi posljednjih mjeseci to jasno pokazuju. Istovremeno, vrlo je teško predviđati ishode ovih prosvjeda kao i ponašanje režima, koji unatoč otporu i dalje predstavlja snažnu i stabilnu hijerarhiju koju čine vladajući klerici, revolucionarna garda, državni portfelj (banke, energetske kompanije) i islamske zaklade (bonjad) koji služe kao mehanizam redistribucije bogatstva, stjecanja legitimiteta i održavanja hegemonije revolucionarnih institucija među najranjivijim dijelovima društva. Također, bilo kakva unutarnja politička tektonika u Iranu imala bi dalekosežne posljedice za cijeli Bliski istok u kojem je Iran i dalje važan politički akter.