Jučerašnji datum, 15. siječnja, zauzima značajno mjesto u pamćenju i tradiciji međunarodne ljevice: tog je dana posredstvom javno-privatnog partnerstva socijaldemokrata i Freikorpsa smaknuta Rosa Luxemburg. Nažalost, taj je datum “obogaćen” smrću još jednog istaknutog ljevičara. Jučer je umro mađarski marksistički filozof Gáspár Miklós Tamás. Po njemu se vjerojatno neće zvati fondacije kao po kalendarskoj mu suputnici, ali ostavio je neizbrisiv trag i to u vremenima kad su lijevi tragovi bili sustavno brisani i često nemoćni u nastojanjima da se iznova upišu u povijesne tokove.
Tamás će prvenstveno ostati međunarodno zapamćen po “intervencijama” i svojevrsnoj biografskoj anomaliji. Ističemo međunarodnu dimenziju jer je u Mađarskoj djelovao kao javni intelektualac, usput proglašavan i državnim neprijateljem, ali o toj presudnoj i “lokalnoj” dimenziji njegova života i djelovanja po prirodi stvari nismo kompetentni pisati. Upotreba “intervencija” kao zajedničkog nazivnika proizlazi iz proste činjenice da iza Tamása u anglofonoj javnoj sferi nisu ostale ni knjige, a kamoli zaokruženi teorijski sustavi. U tome zapravo nema ništa loše: kao što su već istaknuli brojni komentari na društvenim mrežama, Tamásevi članci, predavanja i intervjui bili su inspirativniji od velikog broja konvencionalno i knjiški zaokruženih teorija. Pod biografskom anomalijom mislimo na njegovo “obrnuto konvertitstvo”: od liberala u osamdesetim godinama prošlog stoljeća do svojevrsnog povratka marksističkim korijenima nakon pada takozvanog realnog socijalizma. I pored ove anomalije Tamáseva biografija je itekako interesantna, a najbolji uvid pruža iscrpni intervju u New Left Reviewu.
Dvije intervencije, dva članka koja imaju najznačajniji status na međunarodnoj ljevici su “Telling the truth about class“, objavljen u Socialist Registeru 2009. godine, i “On Post-fascism” iz 2000. godine. Dok prvi predstavlja iznimno vrijedan doprinos u izučavanju i razumijevanju koncepta klase, drugi uživa status lucidne anticipacije debata koje će se odvijati gotovo dvadesetak godina kasnije uslijed izbornih uspjeha krajnje desnih stranaka. Osim šireg međunarodnog utjecaja Tamás je bio izuzetno važna figura u obnavljanju lijevih ideja na području istočne Europe, uključujući i naše prostore gdje je više puta gostovao. Dok smo se početkom ovog stoljeća okretali uvozu marksističkih ideja sa Zapada kako bi sebi objasnili situaciju na Istoku “pojavio” se teoretičar koji nam je taj proces olakšao. Svojom je autentičnošću barem postrožio kriterije uvoza, a spomenutom biografskom anomalijom učvrstio legitimnost svojih opaski o pogubnostima restauracije kapitalizma na europskom Istoku.
Gáspár Miklós Tamás je bio utjelovljenje one davno zaboravljene intelektualne figure koja je u sebi objedinjavala šarmantnu erudiciju i ljevičarsku rigoroznost. Iskustvo slušanja njegovih predavanja koja su uključivala brojne digresije često je plutalo između dva paradoksa. Prvi, koji se tiče spomenute kombinacije erudicije i rigoroznosti, vezan je uz osjećaj da slušamo nekog tko dolazi iz neobnovljive prošlosti, a čije nam misli pomažu da drukčije zamislimo budućnost. Drugi se tiče sadržaja njegovih misli i zaključaka: i onda kada se ne bi slagali s njim željeli bi da nastavi s izlaganjem i razlaganjem ideja jer bi iz lateralnih viškova naučili više nego iz nečijih gotovih stavova s kojima bi se složili automatski.