Rijetko što toliko golica maštu liberala i libertarijanaca kao opcija da se radnicima isplaćuje bruto plaća s kojom oni mogu slobodno raspolagati. Ipak, uglavnom su svjesni da je ta opcija i dalje u sferi utopije, ako gledamo iz njihove perspektive. Dakle, ta ideja uglavnom ostaje u domeni kružoka, kolumni ili povremenog vađenja teškog arsenala u raspravama u kojima se dokazuje da ne živimo u „pravom” kapitalizmu jer država uzima bez da pita. Drugim riječima, ne iskazuje se baš kao punokrvni politički zahtjev.
Toga su svjesni i u stranci Fokus koja je proteklog tjedna javnosti obznanili prijedlog inspiriran tom idejom. Naime, kako ističu, nije još vrijeme za isplatu cijele plaće radnicima. Ovo bi bio prvi, edukativni korak i njegov predviđeni rezultat bio bi stjecanje financijske pismenosti koja bi onda radnicima trebala omogućiti da racionalno upravljaju svojim novcem. Dakle, radnicima bi na račune sjeo bruto iznos plaće, ali bi se zatim s računa automatski skidali porezi i doprinosi namijenjeni državi. Time bi, smatraju u Fokusu, rasla financijska pismenost radnika, ali i odgovornost poslodavaca i države. Očito je da se radi o pripremi za drugi korak u kojem se porezi i doprinosi više ne bi skidali automatski nego bi ostali u domeni slobodnog izbora. Tom bi koraku, pored financijske pismenosti, trebalo pripomoći nakupljeno nezadovoljstvo građana kada “stvarno” iskuse koliko im država uzima.
S Fokusom se u malo toga slažemo. Riječ je o stranci koja političku prisutnost duguje tome što je pronašla geografsku nišu za vježbanje libertarijanskih ideala: relevantni su jedino u gradićima na zagrebačkoj periferiji koji se naslanjaju na socijalnu infrastrukturu glavnog grada i nije im potrebna vlastita. Međutim, s ovim prijedlogom se slažemo, doduše, s ponešto različitim motivima. Ili preciznije, s vjerom u nešto drukčije političke ishode. Naime, slažemo se da je nužno da radnici znaju koliki su porezi na njihove plaće i koliko se izdvaja za doprinose. Međutim, manjku transparentnosti ili, ako hoćete, financijske pismenosti, nije presudno pridonijela nekakva birokratska tajnovitost državnog aparata. Ključni doprinos su dali upravo libertarijanski političari, predstavnici udruga poduzetnika i ekonomski analitičari.
Već godinama čitamo po portalima i slušamo na vijestima njihove potpuno arbitrarne izjave o tome koliki su porezi u Hrvatskoj. Stotine je članaka ispisano o tome kako imamo najveće poreze u Europi, kako u nas veći dio plaće ide državi nego radniku i sličnim potpuno izmišljenim podacima. Čas ide 50% državi, čas 60%, čas 70%, ovisno kolika je trenutna potreba za dramatičnom izjavom. Ovo je prilika, ako se Fokusov prijedlog usvoji, da se konačno riješimo tih, doslovno, lažnih vijesti. I, ako možemo, taj bi prijedlog voljeli nadopuniti s dodatnom razinom transparentnosti. Građani bi trebali dobivati i prosjeke davanja i poreza u ostalim zemljama Europske unije pa da sami mogu usporediti koliko ih država “pljačka”, a svaki građanin bi trebao biti upoznat i s podacima o tome koliko je njegov poslodavac zaradio i koliko je poreza platio na dobit. Hm, možda bi onda i to bio prvi korak prema tome da slobodno odlučuje što i kako s profitom kompanije. Ili tu naprosto prestaje sloboda izbora? Naime, u tom profitu je itekako sudjelovao i nije baš sasvim ludo da ga se nešto i pita.
Nezgodna je ta transparentnost istjera li ju se do kraja. Ako bi, kao što tvrdi ekonomski kolumnist Telegrama u podršci prijedlogu Fokusa, bili kritičnije nastrojeni prema zdravstvenom sustavu vidimo li svakog mjeseca koliko novca dajemo u taj sustav, možda bi bili i kritičnije nastrojeni prema visini plaće vidimo li i koliko ostaje poslodavcu.