Dok se naša javnost zabavlja čitanjem diplomskog rada anonimnog zaposlenika Hrvatskih šuma kako bi se dodatno potvrdila sumnja da je do radnog mjesta došao posredstvom prijateljske veze s glasnogovornikom Vlade i tako srušio sve naše snove o pravom kapitalizmu, ona europska izazove slobodnom tržištu i meritokraciji traži u nekim drugim dokumentima. Naime, procurili su ovog tjedna dokumenti i manje-više interne informacije po kojima Europska unija na čelu s Komisijom priprema odgovor na američki Zakon o smanjenju inflacije (IRA). Preciznije na one aspekte tog zakona koji uključuju poticaje i subvencije raznih oblika kompanijama kad je riječ o dekarbonizaciji i zelenoj transformaciji ekonomije.
No, toliki raskorak u važnosti dokumenata koji plijene pažnju javnosti ne jamči i raskorak u razini ozbiljnosti rasprave i pristupa. Za to se, između ostalih, pobrinuo Robert de Groot, stalni predstavnik Nizozemske pri Europskoj uniji. On je plan o popuštanju regulacija kad su u pitanju subvencije, poticaji i drugi oblici državne pomoći poduzećima nazvao “Karlom Marxom na steroidima“. Ne treba posebno naglašavati da Marx nema apsolutno nikakve veze s državnim subvencijama privatnim firmama u svrhu rasta njihove konkurentnosti na globalnom tržištu. Ono što treba naglasiti jest da blesave predodžbe o Marxu, socijalizmu i državi nisu privilegija samo naših ekonomskih analitičara i njihovih salona za manikuru nevidljive ruke tržišta. Takvi obrti itekako fino posluju i u ozbiljnijim državama.
Naravno, rasprave nadilaze histerične reakcije sitnih ideoloških obrtnika i tiču se kapaciteta i složnosti Europske unije da pripremi održivi, efikasni i usvojivi intervencionistički ili protekcionistički plan. S obzirom na to da plan, barem prema najavi, sadrži i zajedničke dugove na razini Unije, ne čudi što pozicije u ovoj raspravi sliče na one u prijašnjim raspravama, poput diskusije o paketima pomoći na početku pandemije. Međutim, stvari su ponešto kompliciranije. Dok, primjerice, klasični sumnjivci poput Austrije, Nizozemske i Švedske refleksno odbacuju bilo kakav tip politika koji po njima podrivaju slobodno tržište, neke, perifernije zemlje koje bi načelno bilo sklone takvim politikama također izražavaju sumnju. Smatraju da bi u takvom kontekstu “slobodnih” poticaja jače zemlje poput Njemačke definitivno pobijedile jer imaju jače kapacitete za subvencioniranje i ne kreću svi s iste startne pozicije.
Izvjesno je da nas čeka nova runda rasprava, vrlo slična prethodnima, ali u nešto drukčijem okruženju. Unatoč tome što su sitni ideološki obrtnici i voditelji salona za manikuru i dalje itekako glasni, sasvim je očito da se mijenjaju i debatna i politička klima. Državni intervencionizam više nije nikakav bauk. Razloga je tome više: od neuvjerljivog oporavka kad je riječ o krizi iz 2008. preko pandemije i rata do kineske konkurencije. Unatoč drukčijem ambijentu, ne možemo (još), smatraju oprezniji analitičari, govoriti o ireverzibilnoj deglobalizaciji i protekcionizmu kao prevladavajućoj paradigmi. Pored toga što povratak na modele upravljanja iz perioda nakon Drugog svjetskog rata nije moguć zbog banalne činjenice prijeđenog puta i što i dalje različite frakcije kapitala imaju različiti kratkoročne i srednjoročne interese, snažnije državno usmjerenje ekonomija zahtijeva i rast samih kognitivnih i administrativnih kapaciteta država. Naime, u proteklih je četrdesetak godina došlo do značajne atrofije tih kapaciteta. Državna tijela – od SAD-a do Hrvatske – više se nisu bavila dizajniranjem ekonomije, a najbolji kadrovi su mahom odlazili na radna mjesta u privatni sektor. Drugim riječima, zaokret prema drukčijem tipu upravljanju pretpostavlja i ozbiljna ulaganja u stručne kapacitete. U suprotnom bi nam moglo biti gore nego da ne diramo ništa. Koliko uopće upravljački kapaciteti mogu usmjeravati kapitalističke ekonomije i profitne interese pitanje je za čiji se luksuz tek trebamo izboriti. Dotad možemo osvježavati ambijent političkih rasprava podrivanjem poslovne klime nužne za opstanak studija za manikuru nevidljive ruke tržišta i sličnih ideoloških sitnih obrta.