Potpuna zaokupljenost političkih opcija u Bosni i Hercegovini kompleksnim koalicijama i funkcijama nije nikakva novost. Ali u situaciji u kojoj ta zaokupljenost ne jenjava bez obzira na sve više troškove i niži životni standard nije nimalo pretjerano zaključiti da im pripada uloga izravnih suučesnika u procesu osiromašivanja naroda.
Najniža penzija u Republici Srpskoj od januara ove godine je oko 275 konvertibilnih maraka (oko 140 eura) dok je u Federaciji BiH oko 445 (oko 220 eura). Istovremeno, prosječna plata u BiH je oko 1.170 KM (oko 590 eura). Dok su plate i penzije rasle minimalno tokom prošle godine, cijene u trgovinama su se vrtoglavo povećavale. Samo kruh je poskupio za oko 80 posto te danas u BiH najjefiniji košta oko 60 centi. Mnogi penzioneri kupuju kruh dan star koji se prodaje u pola cijene, dok na pijaci kupuju voće i povrće na komad, i to tek povremeno.
Prema zvaničnim podacima, prošle godine inflacija je prešla 16 posto. Najviše su poskupili hrana i bezalkoholna pića – u prosjeku za oko 26 posto. Slijede troškovi stanovanja i prijevoz. Povećane su čak i cijene za pogreba koji sada mogu koštati i do 3.000 eura, što je najviša cijena u regiji.
Dok su cijene rasle, vlasti su se fokusirale na izbore, koalicije, a potom raspored funkcija, potpuno zanemarujući život i ljude koji žive u BiH, što nije neka novost. Oni koji su izabrani gotovo nikako se u svojim izbornim programima nisu osvrtali na ekonomsku krizu. Ništa manje pažnje nisu posvetili ovom problemu ni kada su izabrani, te građani_ke jedva da znaju šta su planovi novih vlasti kada je riječ o ekonomiji u BiH gdje je sve više penzionera a sve manje zaposlenih. Mediji uglavnom ne postavljaju pitanja koja se tiču života i koja su bitna za javnost. Umjesto toga i sami se bave senzacionalizmom i nagađanjima o raspodjeli vlasti.
U međuvremenu, ekonomisti izražavaju zabrinutost i prognoziraju da BiH ne čeka ništa dobro u ovoj godini. Upozoravaju i da ne vide da bilo ko ima plan za ublažavanje krize. Među njima je i ekonomski stručnjak Igor Gavran koji nam kaže da je situacija jako loša “i to ne samo danas ili prethodne godine, nego imamo kontinuitet ekonomske destrukcije umjesto rasta i razvoja u cijelom poslijeratnom periodu”.
“Ako usporedimo period obnove, izgradnje i potpunog preporoda Bosne i Hercegovine nakon oslobođenja 1945. godine sa periodom kriminalne privatizacije, korupcije i uništavanja respektabilnih ekonomskih kapaciteta poslije posljednjeg rata, teško smo i mogli očekivati da u 2023. ulazimo u boljem položaju i s više optimizma”, nastavlja Gavran i dodaje kako je glavni problem unutrašnji, odnosno slaba ekonomija koja nije otporna na vanjske uticaje jer je iznutra opljačkana i ruinirana višedecenijskom destrukcijom.
Neke od karakteristika takve urušene ekonomije su loši uslovi poslovanja, neracionalno i preskupo državno uređenje sa tri nivoa vlasti, više od 150 ministara, 13 skupština… “Najbolji pokazatelj kako sve ovo utiče na građane je upravo njihovo masovno iseljavanje, jer ne vide nikakvu perspektivu ostanka niti razloge da vjeruju kako će biti bolje u budućnosti”, kaže Gavran dodajući kako baš ti građani_ke koji odlaze na kraju spašavaju zemlju svojim doznakama članovima porodice ili prilikom kratkih posjeta.
Najugrožena kategorija ostaju nezaposleni i oni koji rade za minimalna primanja u sivoj ekonomiji (oko 250 eura), bez beneficija i sigurnosti, te penzioneri sa minimalnim ili malim penzijama koje nisu dovoljne niti za pokrivanje osnovnih troškova. Pored kruha i režija koje su skupe, penzioneri uglavnom troše na lijekove koji su, prema podacima udruženja “Misli dobro“, najskuplji u regionu.
No, sa inflacijom, i prosječna primanja, koja su oko 700 eura u Federaciji i oko 600 u RS, postaju nedovoljna za život. Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, u decembru prošle godine, sindikalna potrošačka korpa za četveročlanu porodicu iznosila je oko 1.500 eura, od čega na prehranu otpada više od 44 posto.
Gavran smatra da bi ove godine inflacija trebala usporiti, ali ni to neće puno pomoći s obzirom na cjelokupnu situaciju. “Ipak, najviše će situacija u BiH zavisiti od toga šta (ne)će poduzeti domaće vlasti,” kaže dodajući da ako nastave s politikom pasivnosti i nečinjenja, bez ekonomskih reformi i poboljšanja poslovnog okruženja, teško možemo očekivati pomake. U ovom trenutku, bilo kakva mjera može donijeti promjene. “Jednostavno da rade svoj posao i obavljaju ono za šta su izabrani i plaćeni. Zvuci banalno ali je od 1990. do danas uglavnom ostalo nedostižno”, zaključuje Gavran.