“Donji Lapac je najdalje dokle ćete stići” – tom je porukom pripadnicima Torcide uoči jučerašnjeg derbija u Zagrebu krenuo brzi nacionalni uzlet meteorologa amatera Ivana Šolića, poznatijeg kao Mali Vakula. Porijeklo nadimka je očito inspirirano meteorologom Zoranom Vakulom koji se proteklih desetljeća nastojao profilirati kao svojevrsni selebriti meteorolog ili barem kao meteorolog koji struku, pogotovo kad je riječ o obraćanju puku, želi učiniti manje sterilnom. Šolić je kao meteorolog amater prilično poznat u dalmatinskim okvirima: članaka u Slobodnoj Dalmaciji u kojima se prenose njegove prognoze i procjene s Facebooka ili ga se konkretno intervjuira postoji značajan broj, a stranicu na Facebooku prati gotovo 40.000 ljudi.
Nakon poruke Torcidi koju su prvo prenijeli dalmatinski mediji, a i onda i većina nacionalnih ponukana klikbejt potencijalom, Mali Vakula je postao gotovo nezaobilazna referenca u praćenju snježnih nevolja u Lici i Gorskom Kotaru. Njegove objave s Facebooka prenose se redovito, ali i prilično selektivno. Većina portala je, primjerice, prenijela njegovu šalu o tome kako su zimske službe dočekale mećavu “skromno, u krugu obitelji”, ali ne i naknadnu objavu u kojoj ostavlja šalu po strani i tvrdi da su nanosi snijega bili toliki da su službe bile prilično nemoćne i da dosta krivnje snose i vozači koji se nisu obazirali na upozorenja i zabrane. Mali Vakula se, dakle, amaterski bavi meteorologijom na društvenim mrežama, kao što se i mnogi drugi ljudi bave svojim hobijima, bilo onim manje ambicioznim bilo onim koji konkuriraju javnim službama i institucijama. I nema tu ništa naročito sporno. Ono što je zanimljivo i indikativno za političko doba u kojem živimo jest javna “potreba” za tom konkurencijom. Pa čak i u meteorologiji.
Nije ta “potreba” nastala slučajno. Do prije nekih dvadesetak godina, meteorološki je program na televiziji bio isti i uniformiran: mijenjale su se jedino granice na karti, ali nitko nije pretjerano dovodio u pitanje prognoze, pogotovo jer su se objašnjavali znanstveni razlozi njihovih slabosti. Jedini “ustupak” bile su uzrečice iz pučke meteorologije kakvima je u Hrvatskoj pribjegavao Milan Sijerković i njima pokušavao “ublažiti” učenije izraze i adresirati tada još značajni dio populacije koji je okusio predindustrijska vremena i predindustrijska čitanja svijeta. Onda su se pojavile privatne televizije koje su odlučile meteoprognozu kao televizijski sadržaj učiniti atraktivnijim. Čini se da je jedina opcija (izuzimajući angažman upravo barda Sijerkovića) bila seksistička i da prednost u predočavanju kretanja ciklona i anticiklona imaju mlade žene. Zatim su se pojavile i bezbrojne mobilne aplikacije u kojima se prognoza prati u “realnom vremenu”, a i na širem društvenom planu se, pogotovo nakon ekonomske krize iz 2008. godine, povećala skepsa prema javnim institucijama kao takvima i njihovom tumačenju svijeta. Pridodajmo tome i skepsu prema klimatskim promjenama na desnici i postaje jasno, iako i dalje iznimno bizarno, da ljudi traže alternativne meteorologije, i da se meteorologija tretira kao astrologija.
U posljednjih se nekoliko godina često na društvenim mrežama i u razgovorima s ljudima može osjetiti rastuće nepovjerenje prema vremenskim prognozama. Iako nitko ne može sa sigurnošću reći zašto bi meteorolozi lagali napaćeni narod i koja bi korist stajala iza toga, kao što se u slučaju nekih drugih teorija zavjere može barem potencijalno rekonstruirati, i kojim bi se to podacima trebali služiti alternativni meteorolozi, oprez je uvijek prisutan, a razočaranje netočnom prognozom, povezano s potvrdom ispravne slutnje, samo čeka da se obznani. Komercijalizacija prognoze, medijska konkurencija, svakodnevna ovisnost o vremenskim prilikama i potreba za političkim ispušnim ventilima u velikoj mjeri objašnjavaju rastuće nepovjerenje. Ne čudi da u takvim okolnostima raste popularnost meteorologa amatera poput Malog Vakule koji svojom prisnošću odudaraju od otuđenosti javnih institucija, komercijaliziranosti privatnih kanala i anonimnosti aplikacija. Premda se radi o donekle marginalnom fenomenu, itekako oslikava prevladavajući politički ambijent.