Deset dana nakon stravične željezničke nesreće krajem veljače u kojoj je 57 ljudi, pretežito studenata, izgubilo živote, Janis Varufakis, grčki ekonomist i političar, najpoznatiji po funkciji ministra financija u periodu pregovora s Trojkom, večerao je s partnericom i kolegama u restoranu u kojem je čest gost. Restoran se nalazi u atenskom kvartu poznatom po anarhističkoj zajednici, ali i priličnoj policijskoj prisutnosti. Pola sata nakon što su sjeli za stol grupa koju je sačinjavalo sedam muškaraca prišla im je s namjerom da se obračuna s Varufakisom. Kako bi izbjegao kaos u samom restoranu Varufakis ih je pozvao da izraze svoje pobude ispred samog objekta na ulici.
Na ulici je Varufakis doživio klasičan nokaut i još nekoliko udaraca dok je ležao nemoćan na podu. Medicinski ishod: slomljeni nos na više mjesta i nacikla čeljust. Neposredno prije nasilnog čina razbojnici su ponudili i navodni razlog: optužili su ga da je 2015. potpisao takozvani Memorandum o razumijevanju s Trojkom i samim tim privatizirao željeznice te posredno skrivio željezničku tragediju. U prvim izjavama za javnost nakon napada Varufakis je interpretirao prijetnju kao naučenu repliku iznajmljenih huligana i poručio da se očito nije radilo o autentičnoj političkoj srdžbi. Usput je uputio i apel svim dijelovima i frakcijama grčke ljevice da ne pristanu na očitu orkestriranu kampanju desnice i medija po kojima je riječ o unutarnjem obračunu na samoj ljevici.
Policijsko-pravosudni tretman samog slučaja jasno ukazuje da se radi o režiranom napadu i orkestriranoj kampanji. Naime, prije nego što su sami svjedoci ispitani policija je objavila da je uhitila dvojicu navodnih počinitelja u dobi od 17 i 19 godina koji su okarakterizirani kao “anarhisti”. Varufakis pak tvrdi da ti mladići nisu uopće bili prisutni tu večer i da onaj koji ga je nokautirao ima barem 25 godina. Također, Varufakis ga je prepoznao na snimci nadzornih kamera. Pravosudni postupak tek će dobiti epilog, ali politička pozadina je više nego očita. Premda se još ne mogu jasno identificirati naručitelji napada, način na koji se medijski i politički frejma sam događaj upućuju na izglednu motivaciju. Pored onih najluđih interpretacija po kojima je Varufakis sam inscenirao napad radi stjecanja političke popularnosti, na desnom spektru prevladava ona koja tvrdi da je Varufakis sam postao žrtva omladine koju je politički poticao na nasilne proteste.
Inspiracija je vjerojatno pronađena u napadu anarhista na Varufakisa i njegovu suprugu koji se dogodio u restoranu za vrijeme njegova mandata u travnju 2015. godine. No, tada su ih “samo” protjerali i gađali staklenim predmetima. Današnji su naručitelji valjda smatrali da će taj događaj ovome dati dovoljnu dozu uvjerljivosti kad je riječ o njihovoj “preventivnoj” interpretaciji. No, puno uvjerljivije zvuči objašnjenje koje u napadu vidi pokušaj političke neutralizacije prosvjednika protiv trenutne desne vlada koji zahtijevaju kazne za odgovorne za neoliberalne politike i privatizaciju željeznica, a samim tim i za nesreću u kojoj je stradala grčka omladina. Nadamo se da će se mreža naručitelja i isporučitelja političkog nasilja i njihovih medijskih podmazivača uskoro raskrinkati. A dotad možemo poželjeti što brži oporavak Varufakisu i ponavljati da liberalne demokracije nisu imune na političko nasilje sve dok ovise o rezultatima ekonomskih politika.