Suočene s kritikama svog “poslovnog modela” i pokušajima regulacije gig ekonomije, platformske kompanije odgovaraju argumentom da njihovi radnici preferiraju fleksibilnost i slobodu koju im takav rad pruža, zanemarujući činjenicu da te kritike, pa i sudske tužbe, dolaze upravo od radnika i sindikata. Takve mitove o privlačnosti nesigurnih radnih mjesta u gig ekonomiji na novi su način razbili Wouter Zwysen i Agniezska Piasna, autori analize Europskog sindikalnog instituta (ETUI) “Juggling online gigs with offline jobs: How local labour markets are driving the growth in internet and platform work”. Ranija istraživanja motivacije platformskih radnika za tom vrstom rada fokusirala su se na individualne preferencije i karakteristike online i platformskih poslova, kao što su fleksibilnost i niske ulazne barijere (brza i jednostavna prijava za posao) kao razloge privlačnosti takvih poslova za radnike. Međutim, pored prosvjeda i tužbi koje ukazuju na to da dio radnika nije zadovoljan uvjetima rada i manjkom socijalne zaštite, brojna anketna istraživanja pokazuju da većina platformskih radnika preferira stabilnija i pouzdanija zaposlenja s većim stupnjem regulacije i zaštite od onih koje im se nude u gig ekonomiji, u kojoj su obaveze poslodavca prema radnicima minimalne.
Zbog toga su autori analize proširili okvire dosadašnjih istraživanja i uparili podatke o radu u online i platformskoj ekonomiji s podacima o karakteristikama lokalnih “offline” tržišta rada, kako bi testirali pretpostavku da radnike u online i gig ekonomiju guraju objektivne okolnosti na tržištu rada, a ne želja za fleksibilnošću.1. Rezultati su potvrdili osnovnu pretpostavku: zapošljavanje putem interneta i platformi veće je u zemljama i regijama s lošijim mogućnostima na tradicionalnom (“offline”) tržištu rada, odnosno tamo gdje nema dovoljno radnih mjesta i/ili se nude loši poslovi s niskom plaćom i nedovoljnom satnicom. Također, online rad najrašireniji je u regijama s najnižom razinom prihoda od poslova na tradicionalnom tržištu rada. Analiza je pokazala da većina platformskih radnika kombinira offline i online poslove, odnosno da je platformski rad uglavnom sekundarni izvor prihoda, povrh zarade od nesigurnih i loše plaćenih poslova na “offline” tržištu rada.
Takvo kombiniranje online i offline poslova dominantan je obrazac rada među online/platformskim radnicima u zemljama srednje i istočne Europe (Estonija, Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka) gdje velika većina online radnika također radi i offline poslove, dok je udio online radnika koji paralelno rade i u offline ekonomiji nešto manji u npr. Francuskoj i Grčkoj (ispod 60%). Upuštanje u rad putem interneta ili platformskih kompanija može se promatrati kao kompenzacijska strategija za lošu kvalitetu poslova koji se nude na tradicionalnom tržištu rada, pišu autori istraživanja. Prema podacima Ankete o radnoj snazi, 11,7% Europljana u prethodnih se godinu dana bavilo online radom, a njih 5,6% se može smatrati uže definiranim platformskim radnicima jer su naveli da rade preko konkretne platforme. Većina njih radi u prosjeku 10 sati tjedno i putem te vrste rada ostvaruje oko petine godišnje zarade. Autori istraživanja to djelomično pripisuju činjenici da su zarade od platformskog rada obično vrlo niske, među ostalim i zbog toga što platforme zapošljavaju prekomjeran broj radnika, kao i tome da neke od njih koriste parazitsku strategiju prema tradicionalnom tržištu rada i socijalnoj državi, otvoreno se oslanjajući na činjenicu da njihovi radnici ostvaruju pravo na socijalnu zaštitu preko drugih poslova.
Ovo je istraživanje pokazalo da je širenje platformskog rada potaknuto rastom ekonomske i radne nesigurnosti na tradicionalnom tržištu rada, i da se većina radnika takvom radu okreće iz nužnosti, u potrazi za dodatnim izvorom prihoda zbog loših uvjeta na offline tržištu rada. Sada se, osim na zdravi razum, moguće pozvati na ove podatke u osporavanju argumenta platformskih kompanija koje izvrću činjenice kada tvrde da radnici sami odabiru ovu vrstu rada zbog želje za fleksibilnošću. Jedini cilj tog argumenta je maksimalno smanjiti obaveze prema radnicima koje će kompanijama-platformama propisati nadolazeća Direktiva o platformskom radu, koja bi trebala napokon donekle regulirati ovo područje.
- Analiza se temelji na Anketi o radu na internetu i putem platformi (IPWS) provedenoj na proljeće i jesen 2021. na reprezentativnom međunarodnom uzorku 14 europskih zemalja, uparenima s podacima o tržištu rada iz Ankete o radnoj snazi [↩]