Snažan nedavni izborni uspjeh nizozemskog Farmersko-građanskog pokreta (BBB) mogao bi predstavljati novu inačicu populističke desnice s potencijalom da se raširi diljem Europe, uključujući i naše krajeve. BBB je uspio privući nizozemske glasače koje muče raznoliki problemi, ali osnovno polazište im je protivljenje idejama zelene tehnokracije i elitama koji provode ekološke reforme bez sluha za neposredne posljedice po životni standard.
Prošlomjesečni izbori za provincijske skupštine u Nizozemskoj prošli su ispod radara većem dijelu europske i hrvatske javnosti, iako predstavljaju jedno od najvećih izbornih iznenađenja u skorijoj povijesti te utjecajne zemlje europske jezgre. Naime, na izborima održanima 15. ožujka u svima je nizozemskim provincijama uvjerljivo pobijedila nova politička opcija – Farmersko-građanski pokret (BoerBurgerBeweging, BBB) – koju se u europskim medijima često naziva prosvjednom, populističkom ili anti-establišmentskom strankom. Osvajanjem relativnih većina u skupštinama sviju 12 europskih provincija Nizozemske, BBB si je osigurao i najveći broj zastupničkih mjesta u Senatu, gornjem domu nizozemskog parlamenta, za kojega će se krajem svibnja održati indirektni izbori.1 Samim time u pitanje je došao i opstanak vlade Marka Ruttea, dugogodišnjeg konzervativnog premijera Nizozemske, s potencijalno značajnim posljedicama po političku scenu zapadne Europe, a time i čitave Europske unije. No, kako je do toga došlo, i tko su točno novi lučonoše europskog desnog populizma?
Politički diskurs u Nizozemskoj već je nekoliko godina pod snažnim utjecajem masovnih farmerskih prosvjeda, za čiji se početak uobičajeno uzima listopad 2019. Ovi su prosvjedi – koji su s vremenom rezultirali blokadama prometnica, nasilnim sukobima s policijom, pa čak i angažiranjem nizozemske vojske – započeli kao odgovor na prijedlog Rutteove vlade o smanjenju emisija dušikovih oksida (NOx), za koje je utvrđeno da počinju predstavljati kritičan ekološki i zdravstveni problem. Sredinom 2019. nizozemski je Kraljevski institut za javno zdravstvo i okoliš objavio istraživanje prema kojemu su emisije NOx dosegle razinu koja može dugoročno ugroziti kvalitetu obradivog tla. U istome je istraživanju otkriveno kako su upravo farmeri (konkretno, stočari) odgovorni za gotovo polovicu ukupnih emisija dušikovih oksida u Nizozemskoj. Vlada je stoga odlučila uvesti drastične mjere, uključujući plan smanjenja stočnog fonda za 50%.
Pretpovijest BBB-a
Farmeri, posebno sa sjevera zemlje, odmah su se mobilizirali i pokrenuli prosvjede, pritom koristeći poprilično radikalnu retoriku, uključujući usporedbe vladinih planova s nacističkim Holokaustom. S početkom pandemije koronavirusa i zavjeraških “anti-lockdown” prosvjeda, neumjesne paralele s Holokaustom postajale su sve češće, i dva su se “anti-establišmentska” pokreta u Nizozemskoj ubrzo spojila. Masovni i često nasilni prosvjedi nastavljeni su većim ili manjim intenzitetom i narednih godina, pri čemu je 2022. predstavljala godinu eskalacije. Unutar takvoga je društvenog konteksta svoju nišu pronašao Farmersko-građanski pokret: formiran odmah po izbijanju farmerskih prosvjeda, BBB se kroz nekoliko godina nametnuo kao njihovo političko lice. No, do tog je statusa nekako trebalo doći.
Na parlamentarnim izborima 2021. BBB je osvojio tek 1% glasova i jedno mjesto u Zastupničkom domu. Dvije godine kasnije postao je najsnažnijom pojedinačnom strankom u svim nizozemskim provincijama. Ovaj bi se nagli uspjeh mogao objasniti činjenicom da (prema brojnim anketama) relativna većina Nizozemaca podržava farmerske prosvjede, no i tu je podršku potrebno detaljnije raščlaniti. Naime, nizozemsko društvo posljednjih godina pogađaju veliki problemi: od generalnog porasta troškova života do sve teže stambene krize. Upravo stambeno pitanje pritom predstavlja jednu od jačih poveznica farmerskog pokreta sa širom javnošću: zbog novouvedene i vrlo stroge građevinske regulative izgradnja novih stambenih objekata gotovo je obustavljena u zemlji u kojoj će, prema nekim procjenama, do 2030. godine nedostajati nekoliko stotina tisuća stanova. Nova je regulativa uvedena iz ekoloških razloga, odnosno s namjerom da se smanje emisije – dušikovih oksida. Stoga ne treba čuditi što je nizozemska javnost počela podržavati farmerske prosvjede i, posljedično, BBB: u njih se naprosto moglo učitati bilo kakvo protivljenje Rutteovoj vladi, od njenih mjera protiv COVID-a pa sve do njene poljoprivredne politike i lošeg rješavanja stambene krize.
Ostaje nam vidjeti kako će se BBB snaći na provincijskoj razini. Pritom će im kadrovsko pitanje svakako predstavljati veliki problem, s obzirom na to da po svemu sudeći ni oni sami nisu očekivali ovakav uspjeh, a izborne su liste često popunjavali navrat-nanos. Upitno je i hoće li uopće uspjeti formirati vlast u većini provincija, ili će ih “stare” stranke održati na distanci putem kompliciranih koalicija. Što se mainstream stranaka tiče, nekoliko je stvari jasno. Najveći su izborni gubitnici stranke Rutteove koalicije – VVD (stranka Marka Ruttea), D66, CDU i CU – sve od reda stranke desnog centra. Osim njih, ozbiljan je poraz doživjela i donedavna uzdanica nizozemske ekstremne populističke desnice, Forum za demokraciju (FvD) Thierryja Baudeta. FvD je posljednjih godina doživio nekoliko unutarnjih raskola i čini se da je upravo njegovu biračku bazu listom preuzeo BBB: u odnosu na prethodne izbore FvD je izgubio čak 71 zastupničko mjesto u provincijskim parlamentima. No, ni stranke ljevice nisu doživjele uspjeh. Stara socijaldemokratska Partija rada (PvdA) nije poboljšala svoje ranije rezultate, a njen koalicijski partner, Zelena ljevica (GroenLinks), izgubila je nekoliko mandata.2 Na daljoj ljevici, post-maoistička Socijalistička partija (SP) nastavila je svoj gubitnički niz na izborima, čemu definitivno nije pomogla ni nedavna čistka njihovog vrlo aktivnog omladinskog krila, koje je gotovo kolektivno izbačeno zbog „komunističkog radikalizma.” Ljevica je o farmerskim prosvjedima uglavnom imala negativan stav, pri čemu je podržavala uvođenje ekoloških mjera i tražila drugačije načine rješavanja stambenog pitanja.
Potencijal inspiracije
U konačnici, kakav će utjecaj nizozemsko izborno iznenađenje imati na širu europsku scenu pa i politiku država zapadnog Balkana, i kakve zaključke iz svega ovoga može izvući ljevica? Odgovor na prvo pitanje još uvijek visi u zraku – upitno je kako će se BBB snaći u mainstream politici, te hoće li na valu populizma uspjeti jahati do idućih parlamentarnih izbora. Nejasno je i kako će se postaviti po pitanju europske politike, o kojoj, na kraju krajeva, uglavnom ovisi i politika Republike Hrvatske. Što se hrvatske desnice tiče, ona je (do sad) tek tu i tamo retorički iskorištavala situaciju u Nizozemskoj, a samo će vrijeme pokazati hoće li u dogledno vrijeme u njoj naći inspiraciju. U hrvatskoj se politici u svakom izbornom ciklusu pojavi barem jedna prosvjedna stranka – ili centristička ili zavjeraško-desničarska – koja ponekad uspije pogoditi dobar trenutak za nastup i osvojiti nekoliko saborskih ili drugih mandata: sjetimo se Živog zida, Pernara, Kolakušića, ili pak Dalije Orešković, Pametno, itd. Sasvim je moguće da će neka postojeća ili tek nastajuća strančica pokušati iskoristiti nizozemski priručnik.
No prava je opasnost zapravo drugdje: u vrijeme ekonomske krize koja se čini sve izglednijom i krize životnog standarda koja nas već pogađa, sasvim je moguće da će mainstream stranke krupnog i sitnog kapitala podijeliti na zelenu tehnokraciju koja zanemaruje životne standarde većine i populističke snage koje sabotiraju bilo kakva nužna ekološka rješenja. To je problem s kojim se (socijalistička) ljevica mora suočiti – ekološki problemi naprosto su nerješivi unutar okvira kapitalizma. Kada se ljudima postavi izbor između posla ili potencijalno priuštivog stanovanja s jedne, i ekoloških mjera koje im mogu kratkoročno financijski štetiti s druge strane, teško je očekivati žrtvovanje u korist dugoročne održivosti. U Hrvatskoj to pitanje vjerojatno neće doći u obliku dušikovih oksida, ali moglo bi se pojaviti, primjerice, u kontekstu masovnog turizma. Ovaj je politički Gordijski čvor možda nemoguće raspetljati, ali ga je moguće presjeći – tranzicijom iz kapitalističke ekonomije temeljene na stvaranju profita u plansku ekonomiju kojoj bi u interesu bile potrebe pojedinaca i čovječanstva. No ovaj problem prerasta okvire Hrvatske i Balkana, te ga je moguće sagledati isključivo iz globalne perspektive.
- Zastupnike u nizozemskom Senatu biraju provincijske skupštine, pri čemu broj stanovnika određuje proporcionalni utjecaj svake provincije na ishod izbora. [↩]
- U posljednjih su nekoliko izbornih ciklusa PvdA i GroenLinks bili nerazdvojni koalicijski partneri te se čak priča i o njihovom formalnom ujedinjenju. PvdA si time svakako pokušava “osvježiti” izgled, dok se Zelena ljevica vjerojatno želi okoristiti strukturama starih socijaldemokrata. Ostaje nam vidjeti hoće li se takva politika stapanja proširiti i na druge dijelove Europe – primjerice u Hrvatsku, u kojoj SDP i Možemo razvijaju političku suradnju. [↩]