U 2022. godini 24 milijuna ljudi u Europskoj uniji radilo je putem ugovora na određeno, što je 12% ukupno zaposlenih. Nakon značajnog povećanja u periodu između 2013. i 2017., udio privremenih radnika u ukupnom broju zaposlenih osoba u dobi od 15 do 64 godine u razdoblju do 2017. do 2020. smanjio se sa 13,8% na 11,9%. To je bio efekt otpuštanja privremenih radnika nakon izbijanja pandemije: u 2020. broj privremenih radnika smanjio se za 11,5% u odnosu na prethodnu godinu, dok se broj ostalih radnika smanjio za 0,4%, a čak 80% otpuštanja zbog izbijanja pandemije pogodilo je privremeno zaposlene. U 2021. udio privremenih radnika porastao je na 12,1% i ostao stabilan u 2022. godini. Najviši udio privremenih radnika zabilježen je u Nizozemskoj (23,2%) i Španjolskoj (18,1%), a najniži u Litvi (1,6%), Rumunjskoj (1,8%), Latviji (2,4%) i Estoniji (2.8%).
Privremeni ugovori često se koriste za sezonski i agencijski rad ili osposobljavanje, ali postali su rašireni i kao oblik probnog zapošljavanja. Među razlozima koje su radnici navodili za zapošljavanje putem takvih ugovora, na prvom mjestu je nemogućnost pronalaska stalnog posla (36,7%) ili obavljanje posla koji je dostupan samo uz taj tip ugovora (25,2%), a treći najčešći razlog je probni rad (12,3%). Drugim riječima, privremeni ugovori koriste se i kao alternativna za probni rok, zbog čega ne čudi i da je koncentracija privremeno zaposlenih posebno visoka među mladima. Kada se izostave mladi koji pohađaju programe osposobljavanja u sklopu obrazovanja, 23% radnika/ica u dobi do 15 do 29 godina, odnosno 6 milijuna radnika/ica, u prošloj godini bilo je zaposleno putem privremenih ugovora. Udio mladih osoba zaposlenih putem privremenih ugovora jako varira među različitim državama EU: najveći udio privremenih radnika u dobi do 29 godina zabilježen je u Portugalu (40%), a slijede Španjolska s 39% i Italija s 38%. Najniži udjeli zabilježeni su u Litvi i Latviji (3%), Rumunjskoj (4%) i Estoniji (5%).
Osim prema dobi, udio privremeno zaposlenih znatno varira ovisno o stupnju obrazovanja i spolu. Dok je u prošloj godini 13,4% svih zaposlenih žena radilo putem privremenih ugovora, među zaposlenim muškarcima udio je nešto niži – 11,0%. Kada se gleda skupina u dobi od 15 do 29 godina, razlika je nešto veća: 24,8% žena i 21,7% muškaraca te dobi zaposleno je putem privremenih ugovora. Skupinu s najvišim udjelom privremeno zaposlenih čine žene s niskim stupnjem obrazovanja koje imaju djecu (njih 18% na razini EU), a nakon toga slijede muškarci i žene s niskim stupnjem obrazovanja (13%) i žene s visokim stupnjem obrazovanja (13%). Najveća razlika između muškaraca i žena zabilježena je kod osoba koje imaju djecu: 10% radnica i 6,3% radnika koji/e imaju djecu bilo je zaposleno putem privremenih ugovora, dok je razlika između žena i muškaraca bez djece više nego dvostruko manja.
Ukupno 2,6% zaposlenih u 2022. bili su radnici agencija za privremeno zapošljavanje – muškarci nešto češće (2,8%) nego žene (2,3%). Države u kojima je udio agencijskih radnika najviši su Slovenija sa 5,9%, Nizozemska sa 5,2% i Slovačka sa 5,1%. U većini zemalja Europske unije (17 od 25 zemalja za koje su podaci dostupni), muškarci su nešto češće zaposleni putem agencija nego žene. Međutim, skupinu s najvišim udjelom agencijskih radnika čine žene u Sloveniji (6,4%) i muškarci u Nizozemskoj (6,1%). Što se tiče raspodjele privremenih radnika prema zanimanjima, u 2022. godini najviše ih je radilo u uslugama i prodaji (20,8%) i u jednostavnim zanimanjima (15,7%), a najmanje ih je bilo, što neće nikoga iznenaditi, među menadžerima (1,2%).