Roditelji sedamnaestogodišnje djevojke nedavno su tražili pomoć pjesnikinje Here Lindsay Bird, autorice genijalne kolumne “Help Me Hera“, zabrinuti jer im je kći počela izražavati desne političke stavove koji se protive njihovim obiteljskim vrijednostima. Hera im je odgovorila da se kćeri uvijek mogu javno odreći, ali da je prije toga pokušaju shvatiti, jer: “Na neki način, konzervativna politika je oblik traženja utjehe. Vjerovanje da smo svi mi racionalni pojedinci, u potpunoj kontroli vlastite sudbine. Da će nam ulice biti sigurnije ako izgradimo dovoljno zatvora. Da ako nagomilamo dovoljno jahti, nećemo gladovati u bunkerima dok svijet gori”. Na to se možemo nadovezati i ovim vječnim mitom: da posla ima za onoga tko hoće raditi. Potrebu za utjehom takvim idejama u slučaju sedamnaestogodišnjakinje puno je lakše shvatiti nego odluke europskih političkih čelnika o ukidanju naknada za nezaposlene, unatoč gomili dokaza koji pobijaju mit o tome da posla uvijek ima za raspoložene. Najsvježiji primjer stiže iz Italije, gdje vlada ukida program minimalnog dohotka za građane čijem se uvođenju 2019. desnica protivila iz opozicije, uključujući i trenutnu vladajuću stranku Braća Italije. Umjesto programa minimalnog dohotka koji se pokazao uspješnim u smanjenju siromaštva i koristilo ga je dva milijuna ljudi, vlada sada uvodi novi sustav kojim žele “potaknuti zapošljavanje”. Pritom je glavni argument vlade da program minimalnog dohotka nije uspio potaknuti zapošljavanje. Premijerka Giorgia Meloni izjavila je da je cilj “prijeći s građanskog dohotka na dohodak od posla”.
Prema novom sustavu, kućanstva s maloljetnicima, osobama s invaliditetom ili starijima od 60 godina nastavit će primati potporu relativno sličnog iznosa. Svi ostali – dakle sve nezaposlene osobe u dobi između 18 i 59 godine – više neće primati minimalni dohodak, ali će moći dobivati naknadu za nezaposlene pod uvjetom da upišu obuku za traženje posla, i to tijekom najviše 12 mjeseci. Nakon toga, kud koji mili moji, a iz vlade tvrde da je upravo to ono što će potaknuti zapošljavanje.
S time se mnogi ne slažu, a među njima je ekonomist Daniele Pacifico (OECD) koji kaže da će novi sistem dovesti korisnike u rizik da završe potpuno isključeni iz sustava državne potpore ako ne nađu posao u roku od godinu dana. A šanse za to su velike, kako kažu ekonomisti Stefano Toso i Massimo Baldini, zbog ekonomske krize i slabe potražnje za radnom snagom, posebno na jugu Italije. Dok je nezaposlenih u bogatijim sjevernim regijama Italije oko 5 posto, u nekim južnim regijama ima ih do 15 posto. Slična odluka – o pooštravanju uvjeta za dobivanje naknade za nezaposlenost – uvedena je krajem prošle godine i u Francuskoj, ali ipak je određeno da će se reforma provoditi samo ukoliko ekonomski kontekst bude povoljan, odnosno ako stopa nezaposlenosti ostane niža od 9%. Nije potrebno biti stručnjak da se uvidi da ukidanje naknade neće stvoriti radna mjesta u kriznim periodima i/ili siromašnim regijama, što su pokazali građani i građanke Napulja koji su blokirali autoput krajem prošlog mjeseca na prosvjedu protiv novog sustava naknada.
Ukidanje programa minimalnih naknada ne sviđa se ni Europskoj komisiji koja podržava minimalni dohodak kao važnu mrežu socijalne sigurnosti, ali Europska unija nema nadležnosti po tom pitanju, pa je malo vjerojatno da će Europska komisija predložiti obvezujuća pravila o minimalnom dohotku za sve članice EU. Sara Matthieu, članica Europskog parlamenta (Zeleni) i izvjestiteljica o minimalnom dohotku, kaže da ova odluka talijanske vlade zapravo prati europski trend koji ide u suprotnom smjeru. “U mojoj vlastitoj regiji, Flandriji, desničari su vodili kampanju za smanjenje socijalnih naknada”, izjavila je, dodajući da je zagovaranje socijalne politike na europskoj razini “uvijek teško” s obzirom na ograničene nadležnosti koje Europska unija ima u tom aspektu. Prema Matthieu, EU bi trebala donijeti obvezujuće zakone kako bi Italija i sve druge države članice imale odgovarajuće sustave minimalnog dohotka iznad granice siromaštva.
Prema Kahini Rabahi, koordinatorici politike i zagovaranja pri Europskoj mreži za borbu protiv siromaštva (EAPN), povećanje plaća i poboljšanje uvjeta rada bilo bi učinkovito sredstvo za izvlačenje ljudi iz siromaštva. “[Bilo kakav] posao nije zlatno rješenje za iskorjenjivanje siromaštva, to nije realno”, izjavila je za EURACTIV, ističući da je oko 12 posto talijanskih radnika u riziku od siromaštva. “Ova mjera tretira siromaštvo kao individualnu grešku i ne utječe na raspodjelu bogatstva u zemlji.” Prijevremeno ukidanje financijske pomoći za nezaposlene u 26 saveznih država SAD-a tijekom pandemije poslužilo je ekonomistima kao jedinstveni primjer za ispitivanje učinaka takvih mjera na porast zapošljavanja, o čemu smo pisali u komentaru francuskog slučaja. Istraživanje, provedeno na podacima o 18.648 nezaposlenih osoba koje su primale državnu pomoć krajem travnja 2022. i zatim je odlukom vlasti izgubile, pokazalo je da je ukidanje naknada potaknulo zapošljavanje, ali u daleko manjem intenzitetu od očekivanog. Konkretno, 88% osoba kojima su naknade ukinute ostalo je nezaposleno. S druge strane, ova mjera se pokazala kao vrlo uspješna u povećanju siromaštva, navodeći kućanstva s nižim prihodima na dodatno smanjenje potrošnje. Sve u svemu, brojni su dokazi da ukidanje naknada nezaposlenima i drugih oblika socijalnih transfera ne potiče zapošljavanje, jer se uzroci nezaposlenosti u najvećem broju slučajeva nalaze u raznim specifičnostima tržišta rada na koja pojedini radnici/e nemaju utjecaja, ali zato potiče rast siromaštva.