Zastupnici Europskog parlamenta prošlog su tjedna usvojili izvješće o regulaciji prostitucije naslova “Regulacija prostitucije u EU: prekogranične implikacije i utjecaj na ravnopravnost spolova i prava žena”. U izvješću se poziva na dekriminalizaciju osoba koje se bave prostitucijom i “kažnjavanje” klijenata. Kao što smo pisali, izvješće je u početku izazvalo podjele među zastupnicima jer se zagovarao takozvani nordijski model regulacije koji podrazumijeva kriminalizaciju klijenata, a trenutno se koristi u Norveškoj, Francuskoj i Irskoj. Protivnici tog modela upozoravali su da je iz prakse poznato da kriminalizacija klijenata gura seksualni rad još više na marginu što povećava rizik od nasilja za radnice, kao i njihovu stigmatizaciju. Finalna verzija izvješća ipak je ublažena i poziva na kažnjavanje klijenata umjesto kriminalizacije, a pojam kažnjavanja ostao je nejasan, bez smjernica o konkretnim kaznama. Međutim, u finalnoj verziji izvješća zadržan je pojam prostitucije (a ne seksualnog rada), i to definirane kao oblik rodno uvjetovanog nasilja.
Maria Noichl iz Progresivnog saveza socijalista (S&D) izjavila je da ovim izvješćem pozivaju na podršku i omogućavanje izlaznih strategija za osobe koje žele napustiti prostituciju, kao i da bi države članice “trebale pokrenuti inicijative za drastično smanjenje potražnje ciljanjem na klijente i one koji profitiraju od tuđe prostitucije.” Prema Noichl i nekoliko drugih zastupnika u Europskom parlamentu koji se drže definicije prostitucije kao nasilja, prostitucija se ne bi trebala priznati kao profesija jer bi to prema njima povećalo potražnju. Ishod glasovanja podržale su i neke udruge, poput Europskog ženskog lobija (EWL).
Većina zastupnika iz Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D), Europske pučke stranke i Ljevice podržala je izvješće, iako su brojne organizacije seksualnih radnica i organizacije za ljudska prava pozivale na odbacivanje izvješća. U pismu upućenom Europskom parlamentu, Europska alijansa seksualnih radnica, Human Rights Watch, Amnesty International i još deset organizacija pozvali su zastupnike u Europskom parlamentu da glasaju protiv izvješća, opisujući ga kao “pristrano i štetno”. U pismu, između ostalog, piše: “[K]riminalizacija bilo kojeg aspekta seksualnog rada, koju predlaže ovo izvješće, ne štiti prava žena i drugih uključenih u seksualni rad”, a na kraju pozivaju članove Europskog parlamenta da usvoje “pristup temeljen na ljudskim pravima” i dekriminaliziraju sve aspekte seksualnog rada. Prema izvješću Amnesty Internationala o Irskoj, jednoj od zemalja u kojoj su klijenti kriminalizirani, ovaj regulatorni pristup ne samo da je povećao izloženost radnica rizičnim ponašanjima klijenata, već je i povećao strah među seksualnim radnicama koje rade zajedno od optužbi za držanje bordela. Pismo također kritizira izvješće jer osim kažnjavanja klijenata preporučuje i kažnjavanje “treće strane”, ali se ne razlikuje one koji zlostavljaju ili izrabljuju seksualne radnice od onih koji im pružaju podršku.
Izvješće je usvojeno s 234 glasa za, 175 protiv i 122 suzdržanih. Za organizacije seksualnih radnica to su dobre vijesti – Sabrina Sanchez, direktorica Europskog saveza seksualnih radnica (ESWA), za Euractiv je komentirala rezultate glasovanja: “To pokazuje da je izvješće bilo nepotrebno i da većina nije za kriminalizaciju”. Autori izvješća nisu se konzultirali sa seksualnim radnicama u pripremi izvješća, zbog čega su ih same radnice i neki zastupnici oštro kritizirali. “Prestanimo razgovarati o njima i počnimo razgovarati s njima”, rekla je zastupnica Zelenih u Europskom parlamentu Kim van Sparrentak, koja je istaknula i potrebu da se zaštite i prošire prava seksualnih radnica na stanovanje, zdravstvenu i socijalnu zaštitu. Prema Sabrini Sanchez, još je jedan veliki problem to što se izvješće uopće ne bavi temeljnim uzrocima seksualnog rada, poput nezaposlenosti i krize troškova života. Izvješće također potiče više policije, umjesto jačanja uloge inspektora rada i sindikata, komentirala je Sanchez. Izvješće nije obvezujuće, ali prema njenom mišljenju, ono bi moglo utjecati na nacionalne pristupe reguliranju prostitucije s obzirom na to da predstavlja službeno mišljenje Europskog parlamenta.
S druge strane, zastupnici koji su protiv priznanja radničkih prava za seksualne radnice ističu da većina žena uključenih u prostituciju to nije izabrala, nego su prisiljene prodavati seksualne usluge. Procjenjuje se da do 70% osoba koje se u Nizozemskoj bave prostitucijom smatra prisiljenima na takav rad, navodi se u izvješću. Maria Noichl je izjavila: “Znam da postoje neki ljudi koji se odlučuju baviti prostitucijom i koji žele da ih se doživljava kao seksualne radnike/ice. Razumijem to, ali to je mala skupina”. Međutim, omjer tih skupina nemoguće je točno izračunati zbog okolnosti u kojima se odvija seksualni rad. Ako i prihvatimo procjenu o omjeru 30-70, zanimljiv je taj izostanak ikakvog interesa i empatije prema uvjetima rada i života radnica koje bi kriminalizacija dovela u puno goru poziciju. Kad bi imali mogućnost izbora, vjerojatno bi se i puno manje od trideset posto ljudi općenito odlučilo raditi osmosatno radno vrijeme da bi preživjeli, pa bismo smo se u analogiji sa stavom zastupnice Noichl, trebali prestati baviti pokušajem zaštite radničkih prava općenito i umjesto toga boriti za europsku direktivu kriminalizacije poslodavaca. U iščekivanju takve inicijative, možemo pročitati intervju koji nam je prije nekoliko godina dao Bože Borčinov iz organizacije STAR, i upoznati se s problemima seksualnih radnica u praksi.