Slovenija je jedna od rijetkih europskih država koja je podržala rezoluciju UN-a o primirju u Gazi. Istovremeno, pogonjen islamofobijom, vođa opozicije Janez Janša poziva građane da se naoružaju. Kako se zbivanja na Bliskom istoku prelamaju na slovenskoj političkoj sceni?
Poziv na prekid vatre, obično prazna fraza, korištena za PR potrebe političara i država, u vrijeme definitivnog kraja unipolarnog svijeta koji se očituje od Ukrajine do Izraela i Palestine, više nije toliko poželjna – barem ne kad se radi o strateškim interesima Sjedinjenih Američkih Država.
U apsurdnoj situaciji, kad izraelska vojska pred cijelim svijetom u live streamu izvodi genocid u Gazi, zapadni moćnici izmišljaju nove termine kako bi što mekše zamolili Izrael da se možda predomisli pa barem na kratko prekine s uništavanjem Gaze, kako bi ono malo pomoći, što je ušlo u enklavu, a da bi Joe Biden ispao humanitarac pred američkom liberalnom javnošću, došlo do manjeg dijela od 2,3 milijuna ljudi pod opsadom.
Vođe država članica EU tako su kompromisno pristali na zajednički poziv na “humanitarne pauze” u borbama. Slovenija se nekoliko dana kasnije u UN-u pokazala kao jedna od dobrih zemalja Zapada pa je uz Irsku, Španjolsku, Luksemburg te Belgiju podržala rezoluciju za primirje u Palestini. Pri tome se nije odmaknula samo od stajališta Francuske ili Njemačke, koje su se suzdržale, već i od susjednih Austrije, Madžarske i Hrvatske, dijela osovine zla 14 zemalja, koje su glasale protiv mira jer rezolucija nije spominjala napade Hamasa 7. oktobra. Kako ne bi previše solirale, pet je država dodalo asterisk glasanju te sastavilo dodatnu izjavu gdje su osudili baš taj brutalni teroristički napad Hamasa i pozvali na puštanje zarobljenih taoca. Naravno, u tekst je bilo potrebno i ubaciti stajalište o pravu Izraelu da se brani u skladu s međunarodnim pravom te narativ o Hamasovom korištenju civila kao “živog štita”, koji Izraelu služi za opravdavanje zločina.
“Naoružajte se”
Naravno, odluka liberalne vlade da pruži barem simboličku podršku miru, naletjela je na neodobravanje desnice, koja rat u Palestini, kao i prije toga rat u Ukrajini, iskorištava za unutarnjopolitičke borbe. Bivši premijer i šef najveće opozicijske stranke SDS-a Janez Janša cinično je napomenuo da Hamas pozdravlja odluku slovenskih vlasti. Za vrijeme zadnje veće akcije izraelske vojske u Gazi 2021. godine Sloveniju je vodio upravo konzervativni reakcionar Janša pa je tako na zgradi Vlade vijorila zastava agresora.
Godine klizanja u desno i degeneracije SDS-a pod utjecajem američkih MAGA republikanaca, kulminirale su i pozivom Janše, koji je komentirajući snimku s ljubljanskog protesta potpore Palestini, na kojoj se čuje usklik “Alah je velik”, građanima poručio: “Naoružajte se. Legalno.” Potporu etničkom čišćenju Gaze zatim je indirektno i potvrdio sugeriranjem da bi izbjeglice iz palestinske enklave mogla primiti Saudijska Arabija.
Nominalno umjerenija desnica u obliku Nove Slovenije (NSi), koja funkcionira kao Robin SDS Batmanu, također nije bila zadovoljna glasanjem Slovenije u New Yorku. Predsjednik demokršćana Matej Tonin nagađao je da se zapravo radi o odluci motiviranoj “željama domaće i unutarnje političke korektnosti”. Nije potrebno posebno naglasiti da je desnica najglasnija kad se radi o potpori Ukrajini te kažnjavanju Rusije za njenu agresiju.
Slovenska politika nominalno se bitno promijenila od kada su oni vladali. Nova vlada, predvođena liberalnim Pokretom Sloboda menadžera Roberta Goloba u partnerstvu sa Socijaldemokratima te Ljevicom obećala je vraćanje Slovenije u jezgru EU, što god to značilo. Kako su u opozicijskom periodu naime tvrdili u strankama trenutne vlade, Slovenija je pod vodstvom SDS-a stala uz Višegrad, a ponajviše uz Orbánovu Mađarsku. I dok je istina da se Janša najviše puta sastao baš s Orbánom, slovenski realignment uvelike je bio napuhan od strane tadašnje opozicije. SDS i njegov ministar vanjskih poslova Anže Logar prije svega su atlantisti, a nikako euroskeptici kao njihovi krajnje desne kolege iz Budimpešte.
Što s Vijećem sigurnosti?
U međuvremenu je Slovenija ljetos izabrana za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN u razdoblju 2024-25. Mjesto za stolom si je osigurala pobjedom protiv Bjelorusije, radeći pri tome uslugu Washingtonu, koji navodno nije htio da Moskva ima saveznika u vijeću.
Kako je slovenska zvanična vanjska politika, osim nijansa, usklađena u cjelini s Briselom – to jest EU, ali i NATO-om, postavlja se pitanje čemu uopće članstvo. Nekadašnji predsjednik republike te vjerojatno najiskusniji slovenski diplomat Danilo Türk u više navrata je tihim skepticizmom komentirao mogućnost Slovenije da uopće formira ikakvu vlastitu neovisnu vanjsku politiku.
Unutar trenutnih okvira njen doseg je borba za proširenje EU na Balkan, iako samo u obliku simboličkih gesti poput dodjele statusa kandidatkinje za članstvo Bosni i Hercegovini ili reinterpretiranju stajališta zvaničnog Brisela s nerealističnim očekivanjima o inkorporaciji zemalja nekadašnje Jugoslavije u EU do kraja desetljeća. Do koje mjere je Slovenija sklona tome da ne remeti stajališta EU, priznao je sam premijer Golob povodom ideje uvođenja sankcija protiv Srbije zbog dešavanja na sjeveru Kosova. Kako je rekao, Slovenija je protiv toga, ali ako se formira konsenzus oko tog pitanja, spremna ih je i podržati.
Rješenje s dvije države
Slovenija, sigurna u potporu saveznica za mjesto u Vijeću sigurnosti UN, fokus svoje kampanje usmjerila je na Afriku, gdje je, kako je u više navrata ponovila ministrica vanjskih poslova te predsjednica Socijaldemokrata Tanja Fajon, dobila povjerenje tih zemalja. Pitanje je koliko može zadržati to povjerenje. Dok je glasanje za primirje u Palestini dobar potez, Slovenija je u danima od početka aktualne eskalacije na Bliskom istoku javno govorila o solidarnosti s Izraelom i njegovom pravu na samoobranu u vrijeme kad je bilo jasno da to pravo koristi međunarodnu potporu kao alibi za neselektivno uništavanje Gaze.
Tanja Fajon godinama govori o rješenju s dvije države na Bliskom istoku, no Slovenija još uvijek ne priznaje nezavisnu Palestinu. Na to ju je za vrijeme aktualnog konflikta pozvala najmanja vladina stranka Ljevica. Uz to ministricu su pozvali i da prouči načine pregledavanja i zabrane uvoza robe s okupiranih teritorija, kao i na uvođenje sankcija protiv Izraela. Radikalna desnica odmah je iskoristila šansu da demonizira Ljevicu, no Fajon je brzo odgovorila da trenutno nije pravo vrijeme za takve poteze. Pitanje je hoće li nakon ovog rata i biti Gaze kakvu poznajemo.
Ideja rješenja s dvije država u praksi je već nedostižna. Izrael je u tri desetljeća tzv. mirovnog procesa sasvim uništio mogućnosti za mir. Jasno je da Izrael nema namjere prepustiti Zapadnu obalu, štoviše nasilje vojske i naseljenika samo se intenzivira. Priznanje ovakve Palestine tako ne bi značilo ništa više nego praznu simboličku gestu – možda baš zato, jednog dana kada ovaj rat se završi, to i dočekamo.