U najavama takozvane superizborne godine koja predstoji Hrvatskoj, Slavonija se složno isticala kao ključno pitanje. Riječ je o regiji koja je tradicionalna utvrda Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), ali i regija koja je tradicionalno i poprište stranačkih odmetnika koji su upravo status utvrde koristili da se politički osamostale i preuzmu općine, gradove i županije. Pored unutarstranačke dinamike, nezaobilazan faktor u analizama posebnosti jest i onaj strukturni – uporna ekonomska zapuštenost. Pored tih problema “dugog trajanja”, ovu su jesen obilježili i pažljivo pripremana eskalacija vukovarske obljetnice i pojava svinjske kuge čije je “rješavanje” razljutilo tamošnje svinjogojce.
Uglavnom, uspostavio se konsenzus po kojem Andrej Plenković mora iznaći rješenje za to pitanje kako bi mu izgledno sastavljanje još jedne vladajuće koalicije dogodine prošlo što bezbolnije i elegantnije. Priliku za rješenje ponudio je tragičan događaj: Mario Banožić, ministar obrane iz tih krajeva, u rano je subotnje jutro prilikom odlaska u lov na životinje vozilom usmrtio čovjeka. Plenković je promptno reagirao i odmah smijenio inače prilično spornog ministra kojeg dosad nije smjenjivao samo zato što bi time priznao poraz Zoranu Milanoviću s kojim je bivši ministar bio u stalnim prepirkama s obzirom na to da su resorom i ovlastima prisiljeni na suradnju. I ne samo što je očekivano odmah smijenio Banožića, Plenković je vrlo brzo ponudio i njegovu zamjenu. Novi ministar obrane je Ivan Anušić koji je dosad obnašao funkciju osječko-baranjskog župana.
Pored te konkretne funkcije, Anušić je obnašao i onu političku puno važniju, doduše potisnutu, glavnog stranačkog opozicionara samom premijeru. Uz to što je i glavni čovjek stranke u sve fragilnijoj regiji, Anušić je bio i predstavnik desne struje u stranci i netko koga prati glas terenskog kadra. S obzirom na takav status, odnos Plenkovića i Anušića bio je onaj “zamrznutog konflikta”. Tu i tamo bi došlo do sitnijih javnih koškanja koja su provocirali smjena ministrice bliske Anušiću, županove opaske o koaliciji sa strankom srpske manjine ili upravo zategnuti odnosi između samog Anušića i Banožića. Uglavnom, bilo je očito da Anušić Plenkoviću predstavlja uteg kojeg se ne može riješiti.
I zato se čini da je ovo imenovanje, to jest njihov očiti dogovor, potez kojim će Plenković riješiti niz političkih problema. Ili ih barem odvesti u smjeru u kojem ih je lakše kontrolirati. Kao što bi rekao jedan istraživački novinar s najviše “glava” Plenkovićevih ministara u ladici: krenimo redom. Za početak, imenovanje Anušića bi trebalo prigušiti već spomenutu eskalaciju vukovarske obljetnice u režiji tamošnjeg gradonačelnik Ivana Penave iz Domovinskog pokreta koji joj je već nanio jasan ustaški premaz. Anušićev ratni put i ideološki profil spadaju među najefikasnija rješenja koja su umjereni HDZ-ovi premijeri imali na raspolaganju kad su u pitanju ekstremističke prijetnje s desnice.
Druga prijetnja s desnice, Most, kao adut u borbi protiv Plenkovićeva HDZ-a vidi sijanje panike oko migranata i zaziva postavljanje vojske na granice. Neće oni Anušićevim imenovanjem odustati od te jedine izborne taktike, ali neće im biti isto ponavljati te zahtjeve pred Banožićem i Anušićem. A Plenković sigurno ne bi dao ovlasti Anušića da se on slaže s Mostom. Dakle, s Anušićem na tom simbolički važnom mjestu u značajnoj su mjeri otupljeni radikalniji pokušaji desnice. Ta će se opcija vjerojatno svidjeti i Miloradu Pupovcu koji bi se sigurno radije borio za interese onih koji zastupa u kancelarijama s Anušićem nego na otvorenom frontu s ljutom desnicom.
Zamjena Banožića Anušićem omogućava Plenkoviću i lakše upravljanje odnosima s predsjednikom Zoranom Milanovićem. Naime, Milanoviću je Banožić bio nedostojan takmac s obzirom na manjak intelektualnih kapaciteta, političkog talenta i braniteljsko-domoljubnog statusa. Ulaskom Anušića u ring odnosi se mijenjaju, pogotovo kad je riječ o posljednjem aspektu socijalnog kapitala. Milanović više naprosto neće moći nesmetano uživati u gotovo pa jedinoj misiji koju si je kao predsjednik zadao: da uličnim gardom, retorikom koja ne ovisi o ovlastima i ideološkom nonšalancijom eliminira reputaciju djeteta crvena buržoazije, omiljene mete ovdašnje desnice.
Pored ideoloških prednosti Anušićeva izbora Plenkoviću će koristiti i one terenske. Iako mu funkcija i ovlasti neće dopirati do poljoprivrednih pitanja, zasigurno će pomoći kao figura u pacificiranju slavonskih svinjogojaca kojima se svinje masovno likvidiraju zbog pojave svinjske kuge. Naime, retorika seljaka već je, očekivano s obzirom na ideološku klimu u Slavoniji povodom spomenutih tendencija, ali i općenito dostupnu retoriku na repertoaru, počela preuzimati obrasce iz devedesetih. Tako je, na primjer, predstavnik Stožera za obranu hrvatskog sela u nekoliko navrata u nedjelju u emisiji “Plodovi zemlje” ponovio da inspektori “ulaze u hrvatska sela” kao da je riječ o srpskim snagama 1991. Uloga Anušića je da takvu i sličnu retoriku politički obezvrijedi. Da, kako bi Plenković rekao, dedramatizira Slavoniju.