Nova reklama Hrvatske poštanske banke, jedine preostale državne banke, koja na tržištu drži oko 5% udjela, predstavlja jednu od bizarnijih i preciznijih audiovizualnih rekapitulacija hrvatske tranzicijske priče. Banka koje se država pokušava riješiti, ne uspijeva, ali ne odustaje, reklamom se nastoji pozicionirati kao jedina koja progovara iz perspektive zajedničkog, nacionalnog interesa. Dramaturški je perspektiva izgrađena u maniri reklama za pivo koje prate nastupe reprezentacije na nogometnim prvenstvima. Nabrajaju se podjele u društvu, od onih relevantnih, klasnih i ideoloških, do posve beznačajnih i deplasiranih, da bi se na kraju obećanje zajedništva utjelovilo u uslugama banke u državnom vlasništvu kojeg se država želi riješiti.
Radi se, zapravo, o završnom činu parodije ostvarenja višestoljetno iščekivane nacionalne suverenosti. U čitavom nizu društvenih podjela koje se u reklami nabrajaju i niveliraju, izostaje jedna presudna za sektor na kojem se reklamom želi pozicionirati. Riječ je o globalnoj podjeli rada i mjestu koje Hrvatska zauzima u toj podjeli. Devastirana industrijska i poljoprivredna proizvodnja i posljedična uvozna ovisnost, jasan su indikator mjesta. A takvu podjelu rada upravo reproduciraju banke politikom kreditnih plasmana i zaštitom proizvođača iz zemalja matica na ovdašnjem tržištu. Prije nego što se riješimo i posljednje nominalne poluge drukčije politike, jedino što preostaje jest delegiranje nacionalne suverenosti u reklamni prostor.