Radnici odabiru raditi za platforme poput Ubera jer cijene fleksibilnost radnih sati koju im takav posao pruža – tako glasi standardno opravdanje platformskog “poslovnog modela”, a glavni cilj takvih opravdanja je zadržati status quo koji omogućava platformama profitiranje time što zaobilaze uobičajene obaveze poslodavca prema radnicima. Europski sindikalni institut (ETUI) prošle je godine objavio analizu kojom se suprotstavio takvim argumentima i pokazao da je širenje platformskog rada potaknuto rastom ekonomske i radne nesigurnosti na tradicionalnom tržištu rada, i da se većina radnika takvom radu okreće iz nužnosti, u potrazi za dodatnim izvorom prihoda zbog loših uvjeta na “offline” tržištu rada. Prošlog mjeseca izašlo je još jedno istraživanje kojim su autori Wouter Zwysen i Agniezska Piasna razbili još neke mitove vezane uz platformski rad. Ovog puta bavili su se migrantima zaposlenima u platformskoj ekonomiji, pokušavajući odgovoriti na pitanje u kojoj mjeri se platforme oslanjaju na migrante i izrabljuju li ih pritom ili im, kako glasi rašireni protuargument, pružaju priliku za zaposlenje i društvenu integraciju.
Prethodna istraživanja provedena u pojedinim državama ukazuju na to da migranti vrlo često sudjeluju u različitim vrstama platformskog rada, posebno oni iz ranjivijih skupina kao što su migranti bez radnih dozvola ili oni koji su tek stigli u odredišnu državu, te da najčešće sudjeluju u nesigurnim oblicima platformskog rada poput njege, čišćenja, prijevoza i dostave hrane. Ovo je prvo istraživanje o zastupljenosti migranata i njihovim radnim uvjetima u platformskoj ekonomiji na reprezentativnim i međunarodnim podacima, a temelji se na anketi iz 2021. provedenoj u 14 zemalja članica Europske unije. Istraživači su htjeli ispitati tri stvari: prvo, u kojoj mjeri su migranti zastupljeni u platformskom radu; drugo, postoje li značajne razlike između migrantskih i ne-migrantskih platformskih radnika u pogledu zarade, količine radnih sati i toga koriste li jednu ili više platformi; treće, koji mehanizmi privlače migrante platformskom radu.
Rezultati istraživanja pokazali su da je za oko petinu vjerojatnije da će migranti raditi na platformama u usporedbi s domaćim stanovništvom sličnih demografskih karakteristika (dob, razina obrazovanja, spol). Toj razlici uglavnom pridonose migranti koji dolaze iz zemalja izvan Europske unije, što autori istraživanja pripisuju tome da su oni suočeni s većim birokratskim preprekama (poput nepriznavanja kvalifikacija ili čekanja na radnu dozvolu), ali i diskriminacijom pri zapošljavanju u standardnoj (ne-platformskoj) ekonomiji. Analiza je ustanovila i jasan obrazac u pogledu dobi: kada se radi o domaćem stanovništvu, većinu platformskih radnika čine mlađe osobe, a starijih osoba je malo, dok među migrantima većinu također čine mlađe osobe, ali postoji i velika skupina sredovječnih osoba. U usporedbi s domaćim platformskim radnicima, migranti rade intenzivnije i više su ekonomski ovisni o platformama – oni u prosjeku rade više sati i češće istovremeno rade za više od jedne platforme. Iako migrantski radnici putem platformi ostvaruju veći godišnji prihod u usporedbi s domaćim platformskim radnicima (jer rade više sati), njihove su plaće manje u odnosu na domaće radnike jer su migrantski radnici koncentrirani u lošije plaćenim vrstama rada, najviše u dostavi hrane i prijevozu. Autori analize podijelili su migrante prema zemlji iz koje dolaze, vremenu provedenom u odredišnoj zemlji, razini obrazovanja i drugim karakteristikama, i došli do jasnog obrasca prema kojem se u platformskoj ekonomiji češće zapošljavaju ranjivije skupine migranata, odnosno oni migranti koji imaju manje resursa i koji su u nepovoljnijem položaju pri zapošljavanju. Tome vjerojatno pridonose niže prepreke ulasku u taj tip zapošljavanja (laka registracija, poznavanje jezika nije nužno, itd.).
Nasuprot priči o tome da platformska ekonomija migrantima pruža mogućnost zapošljavanja, napredovanja i društvene integracije, rezultati ove analize upućuju na to da migrantima, posebno onima iz najranjivijih skupina, taj tip rada može ozbiljno smanjiti dugoročne šanse za pronalazak kvalitetnog posla i pridonijeti ekonomskoj i socijalnoj isključenosti. Istraživanje je također potvrdilo da će migranti vjerojatnije raditi na platformama kada imaju manje drugih opcija, što je u skladu s prethodnim nalazima o tome da je učestalost online i platformskog rada veća u regijama sa slabom ponudom radnih mjesta na standardnom tržištu rada. Sve u svemu, nalazi istraživanja potvrđuju hipotezu o tzv. predatorskoj inkluziji migranata, prema kojoj iza nominalne otvorenosti kakvu iskazuju digitalne platforme kada se prikazuju kao “prva stepenica” za migrantske radnike stoji mehanizam koji reproducira rasne i klasne nejednakosti.
Iako je broj migrantskih radnika u uzorku ovog istraživanja premalen za generalizaciju zaključaka, ovi su nalazi indikativni za to da platformska ekonomija djeluje izrabljivački prema migrantskim radnicima koji nemaju alternative, zaključuju autori analize i preporučuju daljnja istraživanja u tom smjeru.