Europski sindikalni institut (ETUI) objavio je analizu realnih kretanja minimalne plaće u Europskoj uniji od početka godine, ususret stupanja na snagu Europske direktive o minimalnim plaćama. Analiza pokazuje da su u 2024. minimalne plaće u 15 od ukupno 22 zemlje članice Europske unije koje imaju zakonski propisanu minimalnu plaću dovoljno porasle kako bi se osiguralo povećanje u realnom iznosu. Na povećanje realnih iznosa minimalnih plaća utjecala je i dalje visoka razina inflacije (6,4% u 2023.) zbog koje je kupovna moć radnika s niskim plaćama bila politički prioritet, piše autor studije Torsten Muller. Podsjetimo, u 2022. dogodio se najveći pad vrijednosti minimalne plaće u stoljeću unatoč porastu nominalne vrijednosti zbog puno većeg porasta inflacije, što je milijune radnika dovelo u tešku situaciju. U listopadu iste godine usvojena je Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama, a države članice imaju rok do 15. studenog 2024. da prenesu Direktivu u nacionalna zakonodavstva. Iznos primjerenih minimalnih plaća nije propisan Direktivom, ali su propisane referentne vrijednosti: minimalne plaće ne smiju biti niže od 60% medijalne i 50% prosječne plaće (tzv. “dvostruki prag primjerenosti” minimalnih plaća).
Neke države odlučile su uzeti referentne vrijednosti za minimalne plaće koje određuje Direktiva kao smjernicu za prilagodbu visine zakonski propisane minimalne plaće već početkom ove godine, što je drugi ključni faktor porasta realnog iznosa minimalnih plaća, piše Müller. Bugarska je odabala metodu izravnog prenošenja elemenata Direktive u nacionalni zakon o minimalnoj plaći: od početka 2023. Zakon o radu uneseno kako će ubuduće zakonska minimalna plaća iznositi 50% prosječne nacionalne bruto plaće na dan 1. rujna svake godine. Drugi način dolazi iz Hrvatske – vladina uredba kojom je utvrđena minimalna plaća za ovu godinu izričito se poziva na dvostruki prag primjerenosti iz Direktive. Među ostalim primjerima su Irska i Estonija, gdje se također dvostruki prag primjerenosti koristi kao referenca za plan povećanja minimalne plaće u budućnosti.
Kada Direktiva stupi na snagu, sve države članice morat će određivati iznos minimalne plaće uzimajući u obzir kupovnu moć i troškove života, uključivati sindikate u određivanje iznosa zakonom propisane minimalne plaće, a države u kojima je pokrivenost kolektivnim ugovorima niža od 80% morat će napraviti akcijski plan za kolektivno pregovaranje. Također, privatne kompanije koje žele ostvarivati korist od javne nabave i drugih oblika financiranja morat će poštivati pravo radnika na organiziranje i kolektivno pregovaranje.
Muller je analizom došao do uvida da unatoč znatnim povećanjima minimalnih plaća u većini zemalja članica Europske unije trenutno samo Slovenija ispunjava dvostruki prag primjerenosti koji propisuje Direktiva (vidi sliku). Štoviše, Müller je ustanovio da referentni okvir koji propisuje Direktiva nije dovoljan da radnicima na minimalnoj plaći omogući plaćanje osnovnih životnih troškova, jer su plaće općenito vrlo niske, pa 60% medijalne i 50% prosječne plaće u pojedinim državama i dalje znači da radnici na minimalnoj plaći žive ispod linije siromaštva. Zato Müller preporuča uvođenje dodatnih mjera koje će osigurati da radnici na minimalnoj plaći imaju pristojan životni standard, što je i bio osnovni cilj Direktive. Ukratko, čak ni pridržavanje vrijednosti propisanih Direktivom, što je zasad postigla samo Slovenija, radnicima na minimalnoj plaći neće samo po sebi omogućiti pristojan životni standard. ETUI u zaključku preporuča uvođenje drugih mjera i preispitivanje postavljenog praga od 60% medijalne i 50% prosječne plaće, koji trenutno nije dovoljan da pokrije osnovnu potrošačku košaricu u većini zemalja Europske unije.