Na jučerašnjem predizbornom skupu u Osijeku čelnici Domovinskog pokreta (DP) poručili su biračima i javnosti da se nam se u srijedu na biračkim mjestima nameće izbor između Tita i Draže. Tita predstavlja koalicija okupljena oko SDP-a, a Dražu Milorad Pupovac koji navodno upravlja HDZ-om. Izbor bilo koje od te dvije opcije, smatraju u Domovinskom pokretu, pridonijet će daljnjem iseljavanju i vodi u ekonomsku krizu. Nije se potrebno baviti svim slojevima besmisla te teze, ali ona nam može poslužiti kao ulazna točka u skicoznu analizu izbora koji stoji pred biračima desnih sklonosti nesklonih HDZ-u.
Te dvije opcije su Domovinski pokret i Most. Nastanak i putanje tih opcija su bile različite: Most se inicijalno etablirao kao tehnokratsko-provincijska anti-korupcijska opcija, a DP, sukladno imenu, odmah zauzeo nešto jasniju poziciju. Putem su ostali bez Miroslava Škore, ali su, sudeći prema anketama, zadržali slične zastupničke kapacitete. Most se nakon koalicijskih avantura s HDZ-om i rekadroviranja pozicionirao desno i predstavlja, dakle, autentičnu konkurenciju Domovinskom pokretu. Međutim, među njima, uz brojna preklapanja, postoje i snažne razlike. One nisu plod prostih političkih razmimoilaženja oko nekih važnih političkih pitanja. One su simptom povijesne faze u kojoj se nalazi hrvatska desnica.
Pored anti-komunizma, polazna točka hrvatske desnice “oduvijek” su bili anti-srpstvo i anti-jugoslavenstvo, često korišteni kao sinonimi. Ti su se resursi donedavno činili neiscrpni, ali sve veći vremenski odmak od raspada Jugoslavije i sve manji broj Srba u Hrvatskoj donekle ih je ugrozio. Ni blizu da i dalje ne predstavljaju okosnicu izbornih programa i ideoloških refleksa, ali otvorio se prostor i za drukčiju desnicu koja teme i poene može izvlačiti iz nekih drugih resursa. Pojednostavljeno, Domovinski pokret predstavlja u priličnoj mjeri old school hrvatsku desnicu, dok Most predstavlja njenu moderniju inačicu, profilirajući se kao ovlašteni uvoznik ideoloških proizvoda globalne desnice.
Da ne bi bilo zabune, DP i Most se u značajnom broju pitanja slažu, razlika je u naglascima i prioritetima. Razlika se vjerojatno najbolje može objasniti u implicitnom i eksplicitnom korištenju pojma suverenizma. Pored povremenih izleta na ekonomski teren, kao u slučaju uvođenja eura, taj je pojam na obje strane lišen ozbiljnijeg ekonomskog sadržaja. Naime, ekonomski bi suverenizam nužno morao uključivati neke elemente ekonomske politike koji su previše obilježene jugoslavenskim periodom. Obje stranke su bezrezervno protržišno orijentirane, a od tržišnih hireva ove ili one vrste bi jedino štitili, uglavnom retorički i striktno definiranu, obitelj. U čemu je onda razlika u njihovu tretmanu zamišljenog hrvatskog suverenizma?
Domovinski pokret i dalje inzistira da glavne prijetnje tom suverenizmu dolaze iz prošlosti u obliku Srba i Jugoslavena, dok Most osnovne prijetnje vidi u suvremenim izazovima poput “rodne ideologije” i migranata. Domovinski pokret inzistira na tome da Hrvatskom upravlja “Master of Pupp(ov)ets”, a Mostu se klade na to da konce iz sjene povlače “globalisti”. DP kao osnovnu ideološku opasnost vidi četništvo, a Most “woke ludilo”. Pitanje je, dakle, u kojoj se fazi povijesnog razvoja nalazi desno biračko tijelo u Hrvatskoj. Doduše, izborni rezultati ne ovise samo o tom općem trendu, već i o specifičnim regionalnim uporištima, poput Slavonije u slučaju DP-a, kao i o podjeli izbornih jedinica. Bilo bi interesantno baratati i podacima o socijalnoj i klasnoj strukturi birača jednih i drugih i njihovim političkim prioritetima. Zasad takvim podacima ne raspolažemo i možemo samo špekulirati. Ali znamo da rezultatski okršaj DP-a i Mosta neće samo odlučiti, kako kaže politološko-seksistički žargon, tko je “najpoželjnija udavača” nakon izbora, već će nam poslužiti i kao anketa o ideološkim prioritetima desnih birača u Hrvatskoj: Srbi ili “woke”?