politika
vijest

Lobiranje koje je otišlo predaleko

Foto: GEORGES GOBET / AFP / ilustracija

Portal Euractiv je prošlog utorka ekskluzivno izvijestio o nizu razmijenjenih mailova i povjerljivih dokumenata između Bolta i Sandre Särav, zamjenice glavnog tajnika estonskog ministarstva gospodarstva koja je prethodno dvije godine radila za Bolt. Ti su mailovi pokazali da je u listopadu 2023., nakon nekoliko sastanaka uživo, Boltov glavni lobist za zapadnu i južnu Europu, Aurélien Pozzana, kontaktirao Sandru Särav s neobičnim zahtjevom. Bolt je sastavio pismo u ime estonske vlade i pokušavao je pridobiti da ga potpiše tako da izgleda kao da Bolt s time nema veze. U pismu se radilo o pokušaju sabotiranja regulacije gig ekonomije, odnosno o pokušaju ublažavanja europske Direktive o platformskom radu. Razmjena mailova dogodila se u jednom od najvažnijih i najnapetijih razdoblja za pregovore o direktivi, kada se španjolsko predsjedništvo EU-a nadalo da će sklopiti dogovor do kraja godine. Bolt je pokušavao dobiti potpis estonske vlade na pismu koje se protivilo aktualnoj verziji direktive, u nadi da će pismom natjerati i druge zemlje da učine isto. Kao što smo pisali, Estonija, domovina taksi kompanije Bolt, bila je dio skupine europskih država koje su u nedavno okončanoj platformskoj trakavici pokušale spriječiti povećanje zakonske zaštite radnika u gig ekonomiji, uz Njemačku, Francusku i Grčku.

Do spornih mailova dospjela je neprofitna organizacija Corporate Europe Observatory (CEO) putem zahtjeva za pristup informacijama, ali estonsko Ministarstvo gospodarstva nije u cijelosti odgovorilo na zahtjev, kako izvještava Euractiv. Dobili su samo mailove koje je Bolt slao, a odgovori iz ministarstva nisu bili dostupni, kao ni popis sastanaka između Bolta i vladinih dužnosnika. Särav je zanijekala da je namjerno skrivala bilo kakvu korespondenciju koju je imala s Boltom, i rekla je da nikada nije odgovorila na Boltovu ideju o pismu s potpisom vlade, a prepisku je proslijedila kolegama. Navodno je Boltu odgovorila da se ne namjerava baviti njihovim poslovanjem. Ipak, priznala je da je pismo trebalo biti javno objavljeno, ali tvrdi da taj propust nije napravljen iz želje da se išta sakrije, nego se pozvala na “ljudsku grešku”. Ministarstvo je također reklo za Euractiv da Särav nije vodila pregovore o direktivi o radu platforme i da je prosljeđivala mailove vezi s direktivom relevantnim kolegama – iako u odgovoru Ministarstva na zahtjev za informacijama nema dokaza da je to učinila. Štoviše, Euractiv je dobio još dokaza koji pokazuju da je Särav primila najmanje pet mailova unutar jednog mjeseca od Wolta, što ukazuje na to da je bila podosta upućena u tijek pregovora. Na upit Euractiva da komentiraju njezinu razmjenu poruka s Woltom ili za informacije o njezinoj strani razgovora koja nedostaje u dobivenim prepiskama, ministarstvo nije odgovorilo.

Čitava priča ne nudi dokaze da je Bolt izvodio nešto mimo zakona, ali baca svjetlo na agresivne taktike lobiranja kompanija u sivoj zoni poslovno-političkih veza. To su vladini dužnosnici uglavnom komentirali u stilu “moramo štititi naše drage poslodavce”, a estonski ministar gospodarstva Tiit Riisalo zanijekao je bilo kakvu krivnju i potvrdio da će Särav ostati na svojoj dužnosti. Dodao je da poduzeća “moraju moći razvijati svoje poslovanje” i da ne može zamisliti da se komunikacija između Ministarstva gospodarstva i samog gospodarstva ukine.

Otkrića Euractiva ipak su pokrenula raspravu među estonskim političarima o tome koliko lobiranje privatnih interesa treba tolerirati. Zastupnik stranke Renew Europe i bivši ministar vanjskih poslova Jürgen Ligi kritizirao je ministra Riisala zbog pretjerane podrške privatnim interesima. “Po drugi put u godinu dana, visoki državni službenik biva ukoren zbog privatnih interesa, i po drugi put Riisalo odgovara s ponosom da je njegov posao braniti privatne interese”, izjavio je Ligi. Socijaldemokrat Tanel Kiik rekao je da je imidž Estonije u Europskoj uniji narušen njezinim blokiranjem direktive o radu platforme. “Današnje vijesti samo potvrđuju da je moja zabrinutost bila opravdana”, rekao je referirajući se na istragu Euractiva.

Izvršna direktorica Amnesty Internationala za Estoniju Miriam Tõnismägi rekla je da je Boltovo pisanje pisma u ime Estonije “lobiranje koje je otišlo predaleko”. “U ovom slučaju, budući da formulacija pisma nije predstavljala to kao Boltovo stajalište – što bi bilo posve prihvatljivo – nego je prije imalo za cilj predstavljati to kao stajalište estonske vlade (…) mogli bismo reći da prelazi granicu”, izjavila je. Sve te kritike Margus Tsahkna, estonski ministar vanjskih poslova, odbacio je konciznom kombinacijom cinizma i marksističke teorije države: “Pitam se od čijih poreza žive Jürgen Ligi i Tanel Kiik? Normalno je da se poduzetnici zalažu za svoje interese. Estonska država također se mora zauzeti za interese svojih poduzetnika, baš kao što to čine sve druge zemlje”, rekao je.

Bolt nije prva kompanija za koju se otkrilo da je tijekom pregovora o donošenju direktive nemilice lobirao protiv radničkih prava vlastitih radnika – 2022. su, na primjer, obilježili takozvani Dosjei Uber, koji su otkrili da su francuski dužnosnici iza kulisa aktivno lobirali kod Europske komisije za ukidanje tzv. pravne pretpostavke zaposlenosti, odnosno automatske rekategorizacije radnika kao zaposlenika kompanije. Dokumenti su između ostalog pokazali i da davno prije govora o direktivi Uberu nestašne taktike lobiranja nisu bile strane, pa je tako Uber plaćao visoko pozicioniranim europskim i američkim znanstvenicima ogromne svote da sastave laskava izvješća koja su potom koristili kao dio kampanje lobiranja 2014. i 2015., kada je Uber u mnogim gradovima bio suočen s pravnim preprekama.