Istraživači sa Sveučilišta u Trieru Uwe Jirjahn i Thi Xuan Thu Le proveli su istraživanje utjecaja demokracije na radnom mjestu na političke preferencije radnika u Njemačkoj. Rezultati su pokazali da postojanje radničkih vijeća povećava sklonost radnika lijevim strankama, a smanjuje sklonost strankama ekstremne desnice. Analiza je provedena na podacima longitudinalnog istraživanja kućanstava u Njemačkoj koje provodi Njemački ekonomski institut (DIW), konkretno na socio-ekonomskom panelu iz 2006., 2011., 2016. i 2019. godine.
Prethodna istraživanja ustanovila su povezanost članstva u sindikatima s priklanjanjem lijevim strankama na izborima, kao i to da postojanje radničkih vijeća povećava interes radnika za politiku. Ova su istraživanja vođena teorijom političkog prelijevanja, koja sugerira da sudjelovanje u donošenju odluka poduzeća potiče politički angažman radnika i izvan radnog mjesta, jer povećava razvoj političkih vještina, svijest o političkim pitanjima, solidarnost među radnicima i osjećaj učinkovitosti. Međutim, Jirjahn i Le odlučili su ispitati hipotezu da sudjelovanje u odlučivanju na radnom mjestu ne utječe samo na politički interes i angažman radnika, nego i na njihove konkretne stranačke preferencije.
Autori pišu kako su stranačke preferencije, posebno one dugoročne, uglavnom teško promjenjive, ali se isto tako bilježi trend pada političkog interesa: sve je više ljudi koji ne izlaze na izbore i nemaju nikakve stranačke preferencije. Na takve radnike iskustvo sudjelovanja u donošenju odluka na radnom mjestu može dovesti do toga da se odluče identificirati s određenom političkom strankom, pišu autori, s pretpostavkom da će doći do smanjenja preferencije za stranke ekstremne desnice i povećanje preferencije za pro-radničke stranke ljevice, konkretno SPD i Die Linke.
Ukratko, teorija političkog prelijevanja sugerira da se demokracija na radnom mjestu može suprotstaviti trendu političke apatije i povećati interes radnika za stranke ljevice zbog pozitivnog iskustva sudjelovanja u donošenju odluka. Logika ove hipoteze je u tome da će radnici u kojima je taj proces pobudio politički interes identificirati s radničkom klasom, razviti osjećaj jedinstva, pa onda i preferirati stranke koje zagovaraju veća radnička prava i redistributivne politike (SPD, Die Linke). Autori su postavili i drugu istraživačku hipotezu da će prisutnost radničkih vijeća negativno utjecati na preferencije radnika za stranke ekstremne desnice koje, čak i kad se zalažu za radnička prava, uglavnom imaju snažan antiimigracijski stav i podrivaju univerzalnu solidarnost.
Rezultati istraživanja potvrdili su obje hipoteze – postojanje radničkih vijeća u poduzećima pozitivno je povezano s preferencijama radnika za SPD i Die Linke. U uzorku je bilo ukupno 11 posto onih koji preferiraju SPD, a postojanje radničkih vijeća na radnom mjestu utjecalo je na porast preferencije za SPD u deset analiziranih godina za oko 17 posto. U uzorku je bilo 3 posto onih koji preferiraju Die Linke, a postojanje radničkih vijeća impliciralo je porast od oko 30 posto. I druga hipoteza je potvrđena: postojanje radničkog vijeća u firmi doista smanjuje preferenciju radnika za ekstremno desne stranke. Sve u svemu, nalazi su se pokazali u skladu s pretpostavkama istraživača. Sudjelovanje u donošenju odluka na radnom mjestu povećava političku i društvenu svijest radnika i promiče njihovu solidarnost i identifikaciju s radničkom klasom. Zato će radnici vjerojatnije podržati stranke koje zagovaraju jača radnička prava, veću jednakost i redistributivne politike.
Međutim, svi navedeni zaključci odnose se samo na muškarce – istraživači su odvojili muškarce od žena jer su i očekivali da ključni mehanizam neće jednako djelovati na njih, a rezultati su pokazali da su razlike još i veće. Kada se gledaju podaci za žene i muškarce zajedno, mogu se izvući isti zaključci, ali povezanost je puno slabija jer u ženskom pod-uzorku gotovo da i nema veze između postojanja radničkih vijeća i političkih preferencija. Drugim riječima, na to za koju će stranku glasati radnice postojanje radničkih vijeća u poduzeću gotovo da nema nikakvog utjecaja, dok je za muškarce taj utjecaj prilično izražen. Za početak, važno je istaknuti da je postotak glasova za ekstremnu desnicu među ženama u uzorku bio prenizak da bi se dio analiza uopće obavio. Istraživači su ovakve razlike u rezultatima prema spolu pripisali opstanku rodne podjele u kojoj su muškarci ti koji se bave politikom i sindikatima, a žene kućanstvom, zbog čega žene koje izađu iz predviđene rodne uloge i dalje trpe sankcije, za što autori daju primjer žena koje zarađuju više od svojih partnera i čiji se brakovi češće raspadaju. Međutim, autori nisu potrošili nimalo tinte na brige koje većinski more žene, poput one o djeci, koje radničkim vijećima obično nisu u fokusu, pa takvi rezultati ne bi trebali predstavljati toliko iznenađenje.