Kritika pojma mansplaining ima valjda koliko i muškaraca koji su se njegovim pukim postojanjem osjetili ugroženima. I te kritike variraju ovisno o stupnju intelektualnih pretenzija tih muškaraca. Oni koji u intelektualnosti kao takvoj, pogotovo “uvoznoj”, vide kastriranje muškosti kao takve, pojam odbacuju poput odrješitih carinika na granici autentičnosti, a oni koji pak muškost ne mogu zamisliti bez dimenzije intelektualne nadmoći, upuštaju se u avanture sofisticirane kritike pojma. Argumentacijska destinacija takve avanture kombinacija je navodne generalizacijske nedosljednosti i moralne upitnosti.
Pod generalizacijskom nedosljednošću kritičari misle na primjere u kojima muškarac stvarno posjeduje više znanja nego žena o specifičnoj temi ili se naprosto pri objašnjavanju ne postavlja nadmeno. Posrijedi je stari desničarski trik koji optužbe za bilo kakav oblik diskriminacije odbacuje kao labave jer eto nisu svi takvi. Dakle, svi bi muškarci, na primjer, trebali seksualno uznemiravati žene da bi seksualno uznemiravanje steklo status društvenog problema, a ne individualnog slučaja. S ovom argumentacijom postoji ozbiljan problem. Ako 80% muškaraca seksualno uznemirava žene, a 20% ne uznemirava, onda zaključak izveden do kraja glasi da upravo ovi koji to ne čine pružaju socijalni alibi ovima koji čine. I da bi spasili žene od uznemiravanja moraju ih i oni svi početi uznemiravati. Nije baš neka logika, a?
Drugi se, dakle, navodni problem mansplaininga tiče moralne upitnosti. A njegova eksplikacija glasi: ako se pojam normalizira, onda ga svaka žena bez imalo dokaza i odgovornosti može koristiti kao oružje protiv muškaraca. Time ne samo da se pojedini muškarci mogu optužiti nevini već u pitanje dolaze i objektivna načela znanja, istine i spoznaje jer ih se lako može narušiti pukom rodnom prevagom. Za početak, čitate li ili slušate ženske primjere mansplaininga kojem su bile izložene vrlo lako ćete uočiti obrazac i shvatiti da znanstveni protokoli i objektivne istine nisu nimalo ugroženi. Drugo, svaki se pojam koji označava neki tip društvene nadmoći ili diskriminacije može pokušati lažno upotrijebiti. Ali upravo se njegovim prihvaćanjem i preciziranjem lakše odbacuju eventualne lažne “prijave”. I treće, mansplaining i slični pojmovi su nastali upravo zato što objektivna načela znanja, istine i spoznaje nisu kroz stoljeća bila baš toliko objektivna već izrazito rodno obojena. Pojam mansplaininga upravo je doprinos rastu objektivnosti.
Ako vam, moji rodni suputnici, ova ukazivanja na ozbiljne propuhe u kritici pojma mansplaininga nisu bila dovoljno uvjerljiva, postoji i, recimo to tako, empirijska metoda. Sigurno ste je već probali, samo ju niste tretirali kao svojevrsni dokazni postupak. Radi se o gledanju nogometne utakmice u širem muškom društvu. Samo na trenutak zamislite da ste žena na dejtu i tako slušajte sve one samouvjerene, nadmene i samodopadne komentare zbivanja na terenu koji s tim zbivanjima gotovo nikakve veze nemaju. Taj tip samouvjerenosti ne može biti slučajan, on se reproducira kroz društvenu podjelu uloga i odnosa moći. I pokazuje da i muškarci, na primjer vi dok mirno gledate utakmicu, možete biti žrtva mansplaininga.
Ako vam ni ova metoda nije bila dovoljno uvjerljiva, onda vas moramo uputiti na prilično mučan zadatak. Naime, prije dva dana se prvi put na HRT-u na mjestu nogometnog analitičara ukazala žena. Riječ je o Tihani Nemčić Bojić, trenerici i doslovno doktorici nogometa. Žena je doktorirala na temu nogometa na Kineziološkom fakultetu. Nemčić Bojić je odradila odličan posao i nadmašila u prezentaciji taktičkih detalja sve muške kolege koji su sjedili u tim stolicama tijekom ovog Europskog prvenstva. Doduše, nije bilo ni pretjerano teško s obzirom na to tko je sve tu sjedio. A o tome se i radi. Premda su ti analitičari bili izloženi raznim kritikama, nijedna nije dovela u pitanje njihov rod. A za zadatak, prođite kroz tisuće i tisuće komentara na društvenim mrežama na nastup Nemčić Bojić. Čak i lako za one najvulgarnije šovinističke budalaštine. Najindikativniji su oni komentari koji HRT optužuju za “woke” besmislice. Postavili su je samo zato što je žena. I nema veze što je bolje odradila posao od muškaraca jer nije spontano i autentično došla na mjesto analitičarke već je postavljena sukladno navodno prevladavajućim ideološkim trendovima. Jedini prevladavajući ideološki trend je onaj koji spontanost i autentičnost tretira kao vječnu predaju štafete među muškarcima.