Brutalna smrt indijskog poljoprivrednog radnika Satnama Singha kojeg je poslodavac ostavio da iskrvari nakon nesreće na radu dovela je u fokus rupe u talijanskom imigracijskom i radnom zakonu koje mnoge radnike ostavljaju na milost i nemilost posrednika. Uvjeti u kojima ti radnici rade i žive s pravom se nazivaju modernim ropstvom, iako situacija nije bolja ni za mnoge koji na talijanskim farmama rade po zakonu.
Talijanska sindikalistica Laura Hardeep Kaur, glavna tajnica ogranka sindikata poljoprivrednih radnika FLAI-CGIL jedna je od svjedokinja posljedica užasne nesreće koju je na području Agro Pontino u pokrajini Latina doživio 31-godišnji radnik iz Indije, Satnam Singh, da bi dva dana kasnije i preminuo od posljedica. Kaur je 19. lipnja putem WhatsApp-a dobila fotografiju unesrećenog radnika kojem je stroj za rezanje i prostiranje zaštitne folije preko usjeva odsjekao ruku i ozlijedio obje noge. Fotografija je prikazivala Singha ostavljenog da krvari ispred smještaja u kojem je boravio. Tamo ga je iz kombija iskrcao njegov poslodavac Antonello Lovato i pobjegao. Od nesreće do dolaska medicinskog osoblja prošlo je sat i pol, a Satnam je dva dana kasnije u bolnici u Rimu preminuo jer je izgubio previše krvi. Liječnici su rekli da bi ga vjerojatno uspjeli spasiti da je odmah nakon nesreće doveden u bolnicu. Kaur je odmah nakon poziva sjela u auto i otišla u Castelverde, malo mjesto u pokrajini Latina, i posvjedočila tome da je Singh iskrcan ispred svog smještaja, dok se njegova odrezana ruka nalazila u posudi za voće. Kaur je izjavila: “Naišla sam na mnogo tragičnih slučajeva među poljoprivrednim radnicima ovdje… ima radnika koje su poslodavci pretukli i pretvorili u roblje. Bilo je i samoubojstava. Ali do Satnama nikad nisam čula za tako okrutan slučaj.” Lovato je uhićen pod optužbom za ubojstvo.
Satnam Singh na rad u Italiju stigao je iz Indije, a radio je u području Agro Pontino, kao i brojni drugi indijski radnici. Radio je na crno za samo 5 eura po satu, bez ikakvih radničkih prava, a na dokumente je čekao dvije godine (i nije ih dočekao). Najveći talijanski sindikat CGIL (Confederazione Generale Italiana del Lavoro) procjenjuje da čak 230.000 ljudi u Italiji nema službeni ugovor o radu. Od njih velika većina (80%) nisu Talijani, a ogroman dio neprijavljenih radnika čine upravo radnici u poljoprivredi. Razna izvješća koja se bave praćenjem fenomena takozvanog modernog ropstva pokazuju da upravo Italija ima najviše takvih incidenata – njih otprilike 2.000 zabilježeno je između 2018. i 2023. godine. Rupe u talijanskom imigracijskom i radnom zakonodavstvu više od četiri desetljeća omogućavaju kriminalni sustav poznat pod nazivom „caporalato”. U tom su sustavu radnici prisiljeni plaćati stanarinu posrednicima koji im dogovaraju poslove i prijevoz, a sve bez ugovora o radu i popratnih prava. Sve to omogućava talijanski zakon koji je odredio da dolazne radnike mora sponzorirati poslodavac, a poslodavci za regrutaciju radnika i dovođenje na mjesto rada angažiraju privatne posrednike, koji su često povezani s mafijom. Posrednici uzimaju naknade za dovođenje radnika od 4.000 do 20.000 eura, prema svjedočanstvima radnika. Radnici često stignu u zračnu luku i otkriju da ih ne čeka pravi posao, a nakon toga ih dodatno iskorištavaju tako što im obećavaju da će im srediti dokumente za ostanak u zemlji, a u međuvremenu su im radnici prepušteni na milost i nemilost.
Iako većina migrantskih radnika u poljoprivredi radi na crno, mnogi rade legalno, ali su i dalje izrabljivani. Dvadesetosmogodišnji radnik Baljinder Singh, na primjer, za Guardianov Observer izjavio je da je platio posredniku oko 4.000 eura prije nego što je napustio Indiju prije dvije godine. Čeka da mu se obnovi boravišna dozvola. “Neki vlasnici farmi su OK, ali drugi se prema ljudima ponašaju vrlo loše. Većina plaća samo oko 5 eura po satu, a mnogi imaju problem kašnjenja isplata. Ne dobijete odgovarajuće pauze, a neki vam čak ne daju vremena da popijete vodu”, rekao je. Dvojica njegovih prijatelja su izjavili da su posrednicima platili 12.000, odnosno 13.000 eura. “To je bila naša životna ušteđevina”, rekao je jedan od njih, koji je bez pravnih dokumenata. “Radimo u groznim uvjetima, beremo voće i povrće koje Italija prodaje u druge zemlje. To je sramotno”. Sindikalistica Kaur je komentirala: “Sve što se promijenilo posljednjih desetljeća je nacionalna pripadnost ljudi koji se iskorištavaju. Imamo poljoprivredni sektor koji se temeljno temelji na eksploataciji. Ljudi nas optužuju da kada govorimo o tome narušavamo imidž Italije – ali mi nismo ti koji kvare imidž”, izjavila je Kaur. Većinu radne snage u poljoprivredi 1980-ih činili su siromašni Talijani i Talijanke iz planinskih mjesta, nakon toga ljudi iz Afrike i istočne Europe, dok danas većinu poljoprivredne radne snage čine radnici i radnice iz Indije. Kako nam je već poznato i u našim zemljama, u Italiji se strane radnike iskorištava i na tržištu stanova, pa povrh svega mnogi od njih skupo iznajmljuju krevete u skučenim i bijednim sobama.
Povodom smrti Satnama Singha političari iz raznih stranaka osudili su nehumano postupanje prema njemu i govorili o tome kako treba stati na kraj “agromafiji” koja upravlja mrežama za iskorištavanje migrantske radne snage. Vlasnici farmi u Latini od Satnamove smrti zapošljavaju samo one sa službenim dokumentima, a policija u Veroni navodno je oslobodila desetke indijskih radnika od posrednika i uhitila dvojicu “gangmastera” kod kojih je pronađeno 500.000 eura. Navodno su se kazne postrožile i u drugim sektorima. Međutim, ništa od toga nije bila tajna već dugo, a političari i dalje ne poduzimaju dovoljno da bi se uvele strože kazne i inspekcije. I stručnjaci su skeptični oko učinkovitosti takvih mjera: “Satnam nije iznimka”, rekao je Marco Omizzolo, profesor sociologije iz Latine koji se infiltrirao na farme za potrebe istraživanja o iskorištavanju stranih radnika. “Riječ je o organiziranoj situaciji koja je prisutna godinama i u kojoj se križaju razni kriminalni ekonomski interesi, ponekad i mafijaški. Od sjevera do juga stalno se krše ljudska prava. Vlada nema namjeru time se ozbiljno pozabaviti.” Skepsu ovog profesora može potkrijepiti i to da su na dan Satnamove smrti temperature na jugu Rima bile gotovo 40 stupnjeva, a radovi u poljima su nastavljeni, iako je prije nekoliko godina malijski radnik Camara Fantamadi umro nakon što je četiri sata brao rajčice na temperaturi od 40 stupnjeva, za 6 eura po satu.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.