Na repertoaru tumačenja društvenih i političkih trendova u posljednjih desetak godina sigurna je oklada bila posezanje za konceptom društvenih balona ili eho komora. Radi se o učinku društvenih mreža koji korisnicima, ali i političarima i ideolozima, servira lažni dojam političke prevlasti ili relevantnosti, ovisno o ambicijama. Žrtvama tih učinaka uglavnom su se proglašavali liberali i ljevičari kojima dinamika društvenih mreža nije dopuštala da vide stvarnu sliku svijetu. I zbog toga su, glasi uvriježeni narativ, bili nepripremljeni na rast ekstremne desnice. Međutim, sada je ta desnica narasla i čini se da se našla u sličnim problemima. Da su se uloge na neki način zamijenile.
Talijanski sociolog Paolo Gerbaudo prvi je, izgleda, detektirao i razložio tu zamjenu uloga. Gerbaudo periodizira dinamiku ritmom kampanja za američke predsjedničke izbore. Ako je na liberalnoj strani vrhunac deluzije i samozadovoljstva bila 2016. godina, desnica u tim blagodatima uživa trenutno. Do tog je statusa došla postupnom prevlašću desnih influensera na svim društvenim mrežama. Hegemoniju na društvenim mrežama, da iskoristimo Gerbaudov izraz, osigurala joj je i pristranost algoritama koji preferiraju radikalnije sadržaje. A cementirana je potezom Elona Muska koji je kupio Twitter, mrežu inače percipiranu kao politički najrelevantniju i novinarski najozbiljniju, kao svojevrsni službeni prostor za online rasprave. Danas tom mrežom prevladavaju ekstremno desni sadržaji.
Gerbaudo ističe tri faktora u Muskovoj transformaciji Twittera ili po novome X-a. Prvi i najbanalniji tiče se algoritamske privilegiranosti vlastitog naloga koja po nekim izračunima tisuću puta nadmašuje doseg ostalih naloga. Drugi je faktor reaktivacija desetaka tisuća isključenih naloga, uključujući brojne nacističke i ostale ekstremno desne naloge. Kao rezultat tih trendova nastao je bojkot mreže na liberalnoj i lijevoj strani. I kao treći faktor ističe se uvođenje kupnje “plavih kvačica” za kojom su posegnuli uglavni desni korisnici i koji u raspravama uvijek iskaču na samom vrhu. Muskovo preuzimanje Twittera rezultiralo je snažnom ideološkom transformacijom mreže, ali i vjerojatnim rastom razine zablude: desnica je danas previše online.
Naime, kao što je (lijevim) liberalima zbog učinka društvenih mreža promicala stvarna slika svijeta u kojem žive ljudi s nekim drukčijim potrebama i strahovima, ali i stavovima, tako i (ekstremnoj) desnici promiče sklonost umjerenosti većinskog dijela biračkog tijela. Gerbaudo ističe istraživanja koja pokazuju da su birači uvijek manje radikalni od stranačkih kadrova. Međutim, u kontekstu prevlasti na društvenim mrežama i simulacije plebiscitarne demokracije koju mreže “režiraju”, lako se pomisli da su stavovi većine značajno promijenili i da su priče o Haićanima koji jedu kućne ljubimce ili mizogina ponižavanja Taylor Swift nešto što će glasačka baza bezuvjetno prihvatiti. Brzina kojom bizarne priče iz podzemlja društvenih mreža dolaze do usta predsjedničkih kandidata sugerira da desnica danas prebiva u velikoj reakcionarno eho komori. I da bi se snažna ulaganja u društvene mreže i online komunikaciju, ispravno procijenjena kao nužna, mogla obiti o glavu. To ne znači da će naprosto ekstremna desnica propasti već da su se zbog efekta društvenih mreža precijenili. Za nešto više od mjesec dana interesantna Gerbaudova teza bit će na prvom testu.