Imena nekad velikih tekstilnih firmi danas se pojavljuju u paru s pojmovima stečaja, neisplaćenih plaća, otkaza i štrajkova, a mali broj zaposlenih u stalnom je padu. Izložba “Rad i otpor – slučaj tekstilne industrije” naglašava ulogu tekstilnih radnica u radničkom pokretu i široj borbi žena za jednaka prava tako što nas vraća u vrijeme formiranja prvih sindikalnih udruženja, pa preko istaknutih slučajeva poput Kamenskog i Orljave vodi do radničkih borbi koje još traju. Izvještaj s otvorenja i vodič postavom izložbe piše Ana Vragolović iz Novog sindikata, koja je bila i stručna suradnica na izložbi.
Otvorenje izložbe “Rad i otpor – slučaj tekstilne industrije” bilo je nabijeno emocijama – tugom jer hrvatske tekstilne industrije više gotovo da i nema, ohrabrivanjem i podrškom za sve radnice koje se još uvijek bore za svoja radna mjesta ili zaostale plaće, te ponosom zbog povijesti uspješnih borbi predvođenih upravo tekstilnim radnicama.
Izložba je otvorena u večernjim satima u utorak, 24. rujna u Tehničkom muzeju Nikola Tesla. Kako navode organizatorice u opisu izložbe na Facebooku, upravo je to i cilj – “afirmirati ulogu tekstilnih radnica u radničkom pokretu te prikazati njihov doprinos u borbi žena za jednaka prava u svim područjima javnog i privatnog života”.
S tom namjerom izložba je podijeljena u tri cjeline, objasnila je u govoru na otvorenju Kosjenka Laszlo Klemar, jedna od autorica izložbe. Prva cjelina obuhvaća područje današnje Hrvatske u vremenskom periodu od kraja 19. stoljeća do Drugog svjetskog rata kada se formiraju prva sindikalna udruženja u koja se uključuju tekstilne radnice i kad se javljaju prvi organizirani oblici otpora.
“Druga cjelina obuhvaća period FNR Jugoslavije gdje su radnička prava bila puno bolja nego u prethodnom povijesnom razdoblju. Međutim, podaci pokazuju da je ravnopravnost nažalost često bila deklarativna, iako su u svrhu postizanja ravnopravnosti osnivani aktivi žena koji su imali ulogu da potiču radnice na društvene i političke aktivnosti”, rekla je Laszlo Klemar.
Foto: Ana Vragolović
Posljednja se cjelina odnosi na period od devedesetih nadalje: “Ona se bavi poviješću koju je obilježila privatizacija i pretvorba vlasništva iz društvenog u privatno te čitavim nizom štrajkova u kojima je velik broj žena izgubio posao. Statistika govori da je od devedesetih do danas izgubljeno više od sto tisuća radnih mjesta u tekstilnoj industriji”.
Istaknula je da je izložba koncipirana kao niz studija slučajeva te da su u posljednjoj cjelini obrađena dva nedavna slučaja radničkih borbi – iz tvornica Kamensko i Orljava. Prikaz slučaja Kamenskog, koji je postao simbol radničke borbe početkom dvijetisućitih, realiziran je u suradnji s bivšom radnicom Đurđom Grozaj. Prikaz slučaja požeške tvornice košulja Orljava realiziran je u suradnji s Novim sindikatom, a borba Orljavinih radnica još uvijek traje.
Ženska borba
Ko-autorica izložbe Ana Rajković Pejić osvrnula se na pitanje zašto je za izložbu odabrana upravo tekstilna industrija i zašto je naglasak na rodnom aspektu, odnosno na ženskoj borbi: “Kad budete prolazili izložbom vidjet ćete da su jedan od prvih štrajkova u hrvatskom radničkom pokretu odradile tekstilne radnice iz Varaždina – to je ujedno i jedan od najmasovnijih štrajkova kojeg su predvodile žene. Kad u suvremenom kontekstu govorimo o radničkoj borbi opet nailazimo na radnice, i to na tekstilne radnice. Na primjer, dvijetisućitih su to bile radnice Kamenskog”, rekla je.
Naglasila je da se kroz izložbu želi predstaviti značaj radnica nekad, ali i danas, tj. da su radnice bile i da su još uvijek izrazito važan društveni subjekt: “Kad govorimo o tekstilnoj industriji ne govorimo samo o radu u tvornici i proizvodnji, mi govorimo o životu žena, o životu radnica i promatrajući njihov položaj u tvornici zrcalimo njihov društveni položaj. Mislimo da će ova izložba potvrditi nešto na što su povjesničari stavili crtu prije dvadesetak ili tridesetak godina – koliko su tekstilne radnice učinile za hrvatski radnički pokret”, zaključila je.
Od Kamenskog do Varteksa
Đurđa Grozaj, bivša tekstilna radnica i predsjednica Udruge Kamensko, kroz suze je ispričala svoju priču i priču svojih kolegica: “Mi smo pošteno radile, ali bile smo na krivom mjestu, pregazili su nas. Jedna neisplaćena plaća, druga, treća, četvrta, peta… Sve što smo pokušali, sve je govorilo protiv nas – nemate pravo, kršite zakon. A oni nisu kršili zakon, a ostavili su nas gladne. Kad smo stvarno bile na dnu i više nismo znale kome se obratiti odlučile smo dati svoj život na licitaciju, odlučile smo štrajkati glađu. Počele smo 20. rujna, to neću nikad zaboraviti, bilo je samo šest stupnjeva. Nas je bilo 19, ležale smo ispred tvornice na kartonima. Onda tamo naiđeš na neki kamenčić koji ti ne da mira, pa gledaš u nebo i misliš – pa ja sam u 54. godini valjda nešto zaslužila, toliko sam dala tom društvu. Deveti dan smo već padale i onda smo odlučile ući u tvornicu, prenijeti svoje probleme unutra i pobuniti se iznutra.”
Podsjetimo, tvornica Kamensko osnovana je 1949. godine. Otprilike do devedesetih tvornica se razvijala, u nju se ulagalo, ostvarivala je dobit, radnička prava bila su zaštićena, a radnice su imale veliku ulogu u poslovanju. Od sredine devedesetih počinje srozavanje uvjeta rada: ukida se plaćanje prekovremenih, radničke savjete zamijenjuju radnička vijeća koja više nemaju kontrolu nad poslovanjem firme. Ne ulaže se više u razvoj tvornice, počinje padati broj zaposlenih, nastaju prvi tehnološki viškovi i zatvaraju se pogoni izvan Zagreba.
Od 2006. Kamensko posluje s gubitkom, broj zaposlenih značajno se smanjuje, radnička prava krše se sve više i vrši se pritisak na one koji se usude dignuti glas. Godine 2010. radnicama počinju kasniti plaće. Nakon neisplate pet plaća u rujnu stupaju u štrajk glađu na Trgu Francuske Republike – taj je štrajk prozivan ilegalnim. U listopadu iste godine otvoren je stečaj, a radnicama je do sada isplaćen samo dio plaća.
Foto: Ana Vragolović
Đurđa Grozaj rekla je da je strašno zahvalna aktivistima koji su im došli pomoći i ljudima kao što su organizatorice ove izložbe koji ih podsjećaju na to da su još uvijek važne. Nakon njezina govora, govorila je zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Danijela Dolenec. Ona je rekla da ima osobnu vezu s temom, s obzirom na to da je sudjelovala u prosvjedima tekstilnih radnica, te da postoji još puno posla oko dokumentiranja i interpretiranja radničkih akcija i razloga propasti tekstilne industrije. “Jedna smo od rijetkih zemalja Europske unije koja ne vodi popis štrajkova na sustavnoj bazi, nego je to ostavljeno entuzijazmu aktivista. Postoji ozbiljna potreba za ovakvim naporima”, zaključila je Dolenec.
Na kraju je autorica Kosjenka Laszlo Klemar uputila sudionice i sudionike da ostave poruku podrške radnicama Varteksa na tabli kod izlaznih vrata, jer je izložba posvećena radničkom otporu. Varteks je jedna od rijetkih većih preostalih tekstilnih tvornica, no već je duže vrijeme u problemima i dugovima zbog kojih kasne radničke plaće, a stečaj je otvoren u srpnju ove godine.
Premlade za mirovinu, prestare za novi posao
Postav izložbe prati razvoj sindikalnog pokreta unutar tekstilne industrije od kraja 19. stoljeća nadalje. Detaljnije su obrađeni štrajkovi iz prve polovice 20. stoljeća koji su se dogodili u nekoliko tvornica u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u Slavoniji, a svaki izvještaj sadrži i neke zanimljivosti. Izvještaji su popraćeni arhivskim fotografijama sa štrajkova i iz pogona
Posebna je pažnja dana istaknutim sindikalisticama, njihovim aktivnostima i sudjelovanju u upravljačkim strukturama, kao i izvadcima starih članaka koji propituju uzroke nedovoljne društvene aktivnosti žena. Postav sadrži i citate radnica, kao i zanimljive predmete iz tvornica, npr. nekoliko komada odjeće koju su šivale tekstilne radnice naših tvornica, industrijske strojeve iz fundusa Tehničkog muzeja, te štrajkačku palicu radnika TIVAR-a. Posljednji dio izložbe je postav o požeškoj Orljavi koji, između ostalog, sadrži i košulje koje su šile radnice s ispisanim porukama o tome kako je rad u tvornici utjecao na njihovo zdravlje.
Požeška tvornica Orljava završila je u stečaju u kolovozu 2021., a 172 radnice tada su dobile otkaz. Orljava je desetljećima proizvodila košulje visoke kvalitete, primarno za njemački brand Olymp, koji je odmah na početku pandemije otkazao sve narudžbe. Razlog njegova odlaska zapravo je selidba proizvodnje u azijske zemlje kako bi uštedio na troškovima rada.
Borba radnica Orljave za isplatu otpremnina trajala je 18 mjeseci – 18 mjeseci prosvjedovanja u Požegi i Zagrebu, kampanja na društvenim mrežama, dopisa osobama odgovornim za propast firme, vršenja pritiska na Olymp uz pomoć međunarodnih kontakata. Naposljetku, radnice su izborile svojih pet preostalih otpremnina koje je Vlada RH isplatila u proljeće prošle godine.
Ipak, budući da Olymp nije priznao ni najmanju odgovornost za propast tvornice, radnice nastavljaju borbu. Zato su u listopadu 2023. prosvjedovale ispred njegove trgovine u Berlinu, gdje su koristile gore spomenute košulje koje su sad dio izložbe. U Berlinu su također predale žalbu Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj, kroz koju traže priznanje i simboličnu naknadu za težak rad u svojih tridesetak godina staža, za primoranost na prinudno snalaženje u pedesetim godinama, kad su bile “premlade za mirovinu, prestare za novi posao”, kao i za nesigurnost kroz koju su prošle od otkaza do isplate otpremnina.
Sa 83.200 radnika, koliko je naša tekstilna industrija imala devedesetih godina, spali smo na malo više od 11 tisuća, a broj se i dalje smanjuje. U trenutku dok pišemo ovaj tekst saznajemo da je tridesetak radnica daruvarske firme Leonarda, dobavljača Benettona, dobilo otkaze. Njima, radnicama Varteksa, radnicama Orljave, a vjerojatno i radnicama nekih drugih firmi, bit će potrebna podrška u borbi za potraživanja.
Osim što daje detaljan pregled i izvrstan sažetak razvoja i propadanja hrvatskog tekstila, izložba „Rad i otpor – slučaj tekstilne industrije“ prenosi glas tekstilnih radnica te nas poziva na promišljanje što mi možemo učiniti za preostale radnice. Pitanje koje nam također ostaje u glavi jest i hoće li od tekstilne industrije ostati samo sjećanja. Zbog svega toga važno je otići pogledati izložbu koja je otvorena do 3. studenog.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.