Pomorstvo je kralježnica suvremenog kapitalizma u daleko većoj mjeri nego što su brodari iz doba vladavine parobrodnih društava mogli sanjati, a od izbijanja rata u Ukrajini fenomen zvan “mračna flota” ili “flota u sjeni” u potpunosti je promijenio strukturu pomorskog tržišta. No pravi život u sjeni u okviru međunarodnog prava mora žive oni koji tu flotu zapravo pokreću – migrantski radnici koje poslodavci tretiraju kao puke pravne praznine.
Kad se prije tri i pol godine epska scena nasukanog teretnog broda Ever Given u Sueskom kanalu konačno privela kraju, uslijedio je bljesak pravnih zavrzlama i međusobnih optuživanja. Čim je havarijski Ever Given uplovio u luku Rotterdam, danski kontejnerski superdiv MAERSK je ispred danskog trgovačkog suda podnio tužbu protiv japanskog brodovlasnika Shoe Kishen Kaisha i tajvanskog operatera Evergreena. Boskalis, nizozemska firma za jaružanje koja je sudjelovala u izvlačenju broda, ispred Admiralitetskog suda u Londonu tražila je naknadu štete u visini od 30 milijuna dolara. Top udruženja prekooceanskih linijskih brodara s nestrpljenjem su iščekivala presudu koja bi za njih možebitno značila presedan: kad bi se optužene pravne osobe proglasilo krivima za grubi nehaj, brodari bi u generalnom smislu bili na dobitku te bi mogli tužiti brodovlasnike ili tehnički menadžment i za druga nemarna ponašanja, kao što je gubitak tereta tijekom plovidbi. Zato je naposljetku parnica razriješena u izvansudskom postupku u kojem je japanski brodovlasnik MAERSK-u pristao isplatiti naknadu štete u visini od 45 milijuna dolara.
Međutim, točka u kojoj su se obje frakcije kapitala – brodovlasnici i brodari – našle na istoj valnoj duljini bila je podrška njemačkom Bernard Schulte Shipmanagementu, tehničkom menadžmentu Ever Givena koji je unajmljivao indijsku posadu. U svojoj PR kampanji BMS je pokušao krivnju za nasukavanje svaliti isključivo na ljudski faktor, kako bi se umanjila činjenica da nisu unajmili dovoljno posade zbog čega je dolazilo do viška radnih sati i generalnog umora. Osim toga, indijski pomorci poznati su po tome da su učestalo na meti agencija za posredovanje pri zapošljavanju koje nisu registrirane pri indijskom državnom direktoratu. Te agencije imaju ključnu ulogu regrutiranja pomoraca za fenomen pod nazivom “mračna flota”.
Mračna flota mijenja svjetske opskrbne lance
“Mračna flota” ili “flota u sjeni” zbirni je naziv za brodove koji u ekstremnim slučajevima mogu biti uključeni u trgovinu ljudima, no uglavnom se radi o brodovima koji krijumčare teret za zemlje koje su učestalo na meti brutalnih ekonomskih sankcija zapadnih zemalja, kao što su Venezuela, Iran ili sada već bivša Sirijska Arapska Republika. Te sankcije nisu ništa drugo nego oblik opsadnog ratovanja, a mračna flota odavno je prisutna kao fenomen u pomorstvu. Eksponencijalni porast te flote desio se nakon izbijanja otvorenog rata u Ukrajini: udruženje pomorskih brokera BRS International procjenjuje da se otada flota popela na rekordnih 700 brodova, a u međuvremenu je u potpunosti promijenila strukturu pomorskog tržišta.
Naime, prvo je odluka Europske komisije da uvede gornju granicu od 60 dolara za rusku sirovu naftu i 100 dolara za naftne derivate u prosincu 2022. natjerala ruski Gazprom da po sniženoj cijeni dodatno pojača isporuku svojih produkata Indiji. To i jeste bila inicijalna zamisao sankcija – da se srežu profitne stope ruskim kompanijama, a ne da ih se potpuno izbaci iz kolosijeka. Međutim, za to je vrijeme ruski državni tankerski brodar Sovcomflot spremno iskoristio manevarski prostor. Ujedinjeni Arapski Emirati su pružili usluge sigurne luke pa je tako taj brodar s punim samopouzdanjem započeo s procesom osnivanja fiktivnih “shell” kompanija u Dubaiju te je osnovana i posebna trgovačka kuća za administraciju tih radnji.
I mijene na tržištu rasutih tereta bile su u punom zamahu. Najznačajniji je bio izvoz žitarica iz okupiranih dijelova Ukrajine u afričke zemlje i ponajprije Siriju. Sirija se našla na udaru brutalnih sankcija usred kojih je američka vojska okupirala glavninu naftnih i žitnih polja, pa je u tom smislu ruska odluka o humanitarnoj ispomoći i trgovini s tom ratom zahvaćenom zemljom bio donekle ispravan potez. Ipak, Ruska Federacija je to riješila, pa, blago rečeno, na način imitacije zapadnih kolega: državni brodarski konzorcij Ujedinjena brodograđevna korporacija (OBC) poticao je stvaranje poreznih oaza, odnosno dislokaciju sjedišta firmi uglavnom u afričku državu Eswatini, bivši Svaziland. Uz to je Rusija evidentno i kršila međunarodno pravo prema kojem okupator resurse okupirane zemlje mora iskorištavati isključivo za uzdržavanje vojske i vojne uprave. U nevjerojatnom slijedu događaja pomorski trgovinski rat počeo se protezati sve do samog Arktika. Nakon što je nakratko prekinut, Novatekov projekt Arktički LNG 2 na sibirskom poluotoku osnažen je sporazumom s kineskom tvrtkom Wilson New Energies koja je izgledno dostavila turbine za to postrojenje na poluotok Gidan u zapadnom Sibiru. Tako je i u toj tržišnoj niši započelo stvaranje mračne flote za ukapljeni prirodni plin (LNG).
Grčki i hrvatski brodari profitiraju na razlici
U sklopu novijih europskih paketa sankcija, osim trgovine dijamantima, na meti su se našli prirodni ukapljeni plin i problematika sekundarnih sankcija. No iako su zemlje Europske unije nominalno izgledale složno oko implementacije sankcija, normativno reguliranje određenih stvari, kao što to obično biva, nipošto ne znači da se one ujedno prestaju dešavati. Maštovito zaobilaženje sankcija je odlika koju su svi europski brodari doveli do savršenstva pa su tako takozvani ship-to-ship transferi, odnosno pretakanje nafte iz jednog tankera u drugi, već bili u punom zamahu kod Singapura dok uvozne carine i ograničenja još nisu bili ni najavljeni. Grčki brodari obavljaju pretovar ruskih naftnih derivata u Lakonskom zaljevu, i to točno na mjestu koje tehnički pripada otvorenom moru kako bi izbjegli grčku nautičku jurisdikciju, a osim toga su i zaradili ozbiljnu svotu na prodaji starih tankera. Samo u intervalu od siječnja 2022. do kolovoza 2023. godine grčki brodovlasnici su preko ruskih fiktivnih kompanija prodali 290 tankera VLCC (Very Large Crude Carrier) i LR1 (Long Range Product Carrier) izgrađenih prije 2010. godine. Zbog toga nije preuzetno pretpostaviti da možda jedan manji udio te flote imaju i stari tankeri bez dvostruke oplate koji predstavljaju ekološki rizik.
Naravno, u svoj toj priči ni hrvatski brodari izgledno nisu bili u stanju mirovanja. U tom smislu simptomatična je sudbina tankera Donat zadarske Tankerske plovidbe i Champion Istra pulske Alpe Adriatic, odnosno njihova prodaja misterioznim kupcima. Na novinarski upit o točnosti podatka da je Donat navodno prodan indijskoj kompaniji koja naveliko kupuje tankere, predsjednik uprave Mario Pavić priznao je da je kupac iz Dubaija. Nije potrebno triput pogađati o čemu se radi.
Pitanje takozvanih P&I (Protection and Indemnity) klubova svakako je jedna od stavki koje će u budućnosti diktirati razrješenje pomorskog trgovinskog rata. Treba napomenuti da ti klubovi nisu klasična osiguravajuća društva koja funkcioniraju kao izdvojene pravne osobe, kao što je to slučaj kada govorimo o zdravstvenom, automobilskom ili bilo kojem drugom osiguranju, već se, kao što samo ime kaže, radi o klubovima udruženja brodovlasnika i “čarter” kompanija koje služe kao zaštita od odgovornosti prema trećim osobama. Za sada dvanaest P&I klubova (od kojih jedanaest ima sjedište u Londonu i samo jedan u New Yorku) drži preko 90 posto svjetske bruto tonaže. Rastuće nepovjerenje brodara zemalja pod sankcijama Zapada prema njima pokazuje da takav odnos snaga zasigurno nije vječan, a primjer rasta Singapura kao destinacije pokazuje da lagani odljev brodovlasnika iz londonskog Lloyda postaje neminovan.
Migrantski radnici kao kolateralne žrtve sankcija
Drama oko blokade Sueskog kanala razvidno je pokazala široj javnosti da je pomorstvo kralježnica suvremenog kapitalizma u daleko većoj mjeri nego što su brodari iz doba vladavine parobrodnih društava mogli sanjati. Mračna flota ili flota u sjeni možda je, međutim, malo neprecizan naziv, s obzirom na to da pravi život u sjeni u okviru međunarodnog prava mora žive oni koji tu flotu zapravo pokreću – migrantski radnici.
Specifični režimi rada koje države-nacije primjenjuju u svojim teritorijalnim vodama u kojima djeluje takozvana mračna flota (radi se najčešće o ratnim zonama) znači da se pomorci koji se nađu na krivom mjestu u krivo vrijeme tretiraju kao puke pravne praznine i da su prepušteni na arbitrarnu milost i nemilost. Izvještaj Međunarodne federacije transportnih radnika pokazuje da je samo u 2023. godini zabilježen rekordan broj od 132 slučaja napuštanja posade, odnosno ukupno 1.676 pomoraca koje je poslodavac napustio i nije im platio repatrijaciju u matične zemlje, od kojih je više od 400 bilo iz Indije. Na žalost, za očekivati je da će broj takvih slučajeva samo nastaviti rasti rapidnim pogoršanjem geopolitičke situacije.
Maksima njemačkog socijalista Wilhelma Liebknechta da je pravi neprijatelj kod kuće aktualnija je no ikada u kontekstu genocida u Gazi, raketiranja jemenskog pokreta Ansar-Allah, zaoštravanja sukoba s Ruskom Federacijom, pa i nedavnog upada fundamentalističkih islamista u Siriju. Tu maksimu treba dosljedno primjenjivati, ne da bi se njegovao osjećaj krivnje zbog imperijalnog nasilja koji i Hrvatska kao dio Zapadnog bloka provodi u naše ime, nego zato što je to najefikasnije oružje koje imamo na raspolaganju protiv imperijalizma. S druge strane, u kontekstu sankcija u pomorskom prometu postavlja se pitanje ima li smisla navijati za to da, primjera radi, sanktpeterburška financijska četvrt istisne londonski Lloyd kao centralno svjetsko središte P&I klubova te da dominira tržištem brodskog osiguranja, pod nužnom pretpostavkom da to uistinu i želi, ili pak da na malo širem planu službeni Peking sruši američki dolar te pogura renminbi kao rezervnu svjetsku valutu. U tim slučajevima više ne driblamo na terenu emancipacije internacionalnog proletarijata. Naprotiv, iz takve oklade više izvire želja da se svjetski kapitalizam napravi “savršenijim”, a imperijalizam “inkluzivnijim” za ne-zapadne narode. A položaj migrantskih radnika u trgovačkoj floti pokazuje koliko je arbitrarnost granica i različitih režima država-nacija unutar svjetske podjele rada pogubna prepreka za prijeko potrebno stvaranje internacioalne proleterske solidarnosti diljem svijeta.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.