Završavamo 2024. već tradicionalnim publicističkim preporukama Marka Kostanića, koje se bave vječnim pitanjima: Kaskamo li vječno jednu generaciju za efikasnijim čitanjima ekonomske i klasne dinamike? Zašto mislimo da smo pametniji od desnice koja nas kontinuirano pobjeđuje? Postoji li nepremostiv jaz između našeg razumijevanja svijeta i kapaciteta za promjenu tog svijeta? Sretna nova godina!
U prošlogodišnjem izboru publicističkih preporuka naglasak smo stavili na interpretacijsku i političku nesigurnost. Razlozi nisu bili naročito komplicirani: ljevica je već desetljećima u dubokom političkom minusu i sasvim je normalno i poželjno zapitati se u čemu je problem. Jesu li koncepti kojima baratamo i dalje prikladni za obradu društvene i političke stvarnosti? Kaskamo li vječno jednu generaciju za efikasnijim i efektnijim čitanjima ekonomske i klasne dinamike? Zašto mislimo da smo pametniji od desnice koja nas kontinuirano pobjeđuje? Postoji li nepremostiv jaz između našeg razumijevanja svijeta i kapaciteta za promjenu tog svijeta?
Pitanja su to koja su nas motivirala pri lanjskom izboru, a ni ove godine situacija nije značajno drukčija. Recepti suvislijih lijevih politika i dalje su nam enigma, a vremena je sve manje. Ovdje mislimo i na klimatsku perspektivu, ali i na onu u domeni prevlasti ovih ili onih političkih ideja. U tom kontekstu, barem kad je o onoj intelektualnoj dimenziji političkog rada riječ, dvije su opcije na raspolaganju: rezignacija koja se može pretvoriti u eskapizam ili cinizam – ovisno o tome što vam više paše u konkretnoj životnoj fazi ili što vam je korisnije u neposrednom socijalnom miljeu – ili još intenzivnija radoznalost koja će vas ponukati da s još većim žarom popratite što obrazovaniji i pametniji od vas kažu o svijetu oko nas. Srećom, i dalje nas drži druga opcija, a do kada će, ne znamo.
Na ovogodišnjem popisu preporuka nalaze se knjige koje su originalno objavljene ili prevedene na engleski jezik 2024. godine uz jednu iznimku koja je premijeru doživjela godinu ranije, ali neophodnost sadržaja joj briše to sitno nepoštivanje generacijskog kriterija. Ne postoji neka značajnija veza između naslova koje ćemo vam ponuditi, osim zajedničke potrebe da se objasni suvremeni svijet, da se apdejtaju zajednički intelektualni kapaciteti koji bi u krajnjem slučaju trebali pomoći da se upravljanje svijetom ne prepusti onima koji ga vide zasnovanog na društvenim hijerarhijama i “prirodnim” nejednakostima. Međutim, ono što svi predloženi libri dijele jest prilično jasna ideja da ljevica ne može realizirati vlastite ideje i političke programe manifestiranjem. To ljevičarsko manifestiranje rezonira ovako: mi, eto, mislimo da bi svi ljudi trebali biti jednaki, bogatstvo ravnomjerno raspoređeno, rasne, nacionalne i rodne podjele ukinute i naše osvajanje vlasti će samo od sebe realizirati takav svijet. A ako se to ne dogodi, nije do nas nego do svijeta. Možda vam ovakav opis djeluje kao pretjerana banalizacija, ali prisjetite se političkih rezultata ljevice pa barem prepustite da vam ovo viđenje prostruji kroz razmišljanja o ljevici i politici. A da vam bezbolnije i elegantnije struji, tu su knjige koje vam toplo preporučamo uz kratke teasere.
Hein de Haas: How Migration Really Works: A Factful Guide to the Most Divisive Issue in Politics, Penguin, 2023.
Ovakav naslov mora biti sumnjiv svakom iole iskusnijem čitatelju. Čim nam naslov nudi objašnjenje o tome kako neki društveni proces stvarno funkcionira, i to pogotovo onaj koji izaziva najviše podjela i kontroverzi, možemo biti uvjereni da se radi o grubom pojednostavljivanju. Načini pojednostavljivanja, kao što znamo, uglavnom se zasnivaju na nekakvom promašenom prenošenju metodologija iz prirodnih znanosti ili na pukom autoritetu autora koji prazni prostor argumentacije puni upravo efektima tog autoriteta, stečenog politički, znanstveno ili prosto medijski.
Srećom, de Haasova knjiga predstavlja iznimku. I to kakvu. Riječ je o prilično jednostavno koncipiranoj studiji: Hein De Haas je pronašao dvadeset dva najistaknutija mita u suvremenim raspravama o migracijama i poredao ih u isti broj poglavlja koja su još jednostavnija. Poglavlje započinje predstavljanjem samog mita, a u drugom dijelu mit se rastavlja na proste faktore. A u tom rastavljanju de Haas, inače jedan od najistaknutijih svjetskih stručnjaka u polju, barata nizom konkretnih brojki, statističkih znanja, kvalitativnih istraživanja i teorijskih aparata. Nakon što pročitate ovu knjigu svaki razgovor o migracijama i popratnim pitanjima bit će vam neusporedivo lakši. I ne samo zato što ćete lakše izaći na kraj s desničarskim argumentima već i zato što će vas lišiti mitova i u koje ste sami vjerovali kad je o migracijama riječ. Ukratko, udžbenik.
Richard Seymour: Disaster Nationalism: The Downfall of Liberal Civilisation, Verso, 2024.
Nakon što je udžbenik o migracijama savladan, valja se baciti na konkretnije izučavanje fenomena suvremene (krajnje) desnice. A tu je od velike koristi Richard Seymour koji u novoj knjizi o nacionalizmu katastrofe prilično vješto plovi kroz brojne interpretacijske zamke i nudi prilično lucidne uvide. Pod zamkama mislimo na sad već malo zamorne rasprave o tome stoji li iza uspjeha desnice dislocirani klasni bijes ili je riječ o prostoj ideološkoj prevlasti koja se ne zasniva na specifičnoj obradi ekonomskih prilika i ograničenja.
Nije, naravno, prvi u tome, ali Seymour nam vrlo poučno pokazuje, pozivajući se na tradiciju lijevog mišljenja u tom “sektoru”, da odnos između ekonomije i ideologije nije mehanički i monokauzalan. Ono što Seymoura izdvaja jest to što prodire u najaktualnije inačice tog odnosa i ne ostaje fokusiran čisto na euroatlantsku perspektivu. Pored evidentnih poučnih učinaka, Seymour spada među one autore koji vam ponude nešto i kad se ne složite s njima. Ili, drugim riječima, bez obzira kakav odgovor ponudi, Seymour uvijek postavi pravo pitanje, a tu smo već na pola puta.
Oliver Nachtwey i Carolin Amlinger: Offended Freedom: The Rise of Libertarian Authoritarianism, Polity, 2024.
Knjiga koju su zajednički napisali sociolog i književna teoretičarka trebala bi biti dobra. A kad se nakon čitanja eliminira prefiks “pred” iz predrasude u prvoj rečenici i ostane samo rasuda, užitak je još veći. Radi se o studiji ishodišno objavljenoj u Njemačkoj prije dvije godine, fokusiranoj na novu društvenu figuru, novog autoritarnog borca za slobodu, kao što i sam naslov sugerira. Inspiracija i motivacija za ovu knjigu proizašla je iz političkog okruženja pandemije. Oliver Nachtwey i Carolin Amlinger napravili su niz intervjua, anketa i istraživanja kako bi što sočnije i preciznije opisali tu novu pojavu na ideološkom nebu.
Prije samog analitičkog tretmana te nove pojave ovaj dvojac nudi nam teorijsko-povijesni pregled sličnih figura, zasnovan uglavnom na uvidima Frankfurtske škole, ali i drugih socioloških tradicija. Da pojednostavimo priču i svedemo je na jezik teme srednjoškolske zadaćnice: radi se o odnosu pojedinca i društva. Koja obećanja slobode suvremeno društvo pojedincu nudi, a kako mu ih sustavno uskraćuje? Kako se orijentira pojedinac koji je slobodan od stega tradicije i društvenih uloga, ali ovisan o društvenoj podjeli rada i institucijama? Knjiga je fenomenalna i osobni favorit u ovom izboru. Doslovno se u njoj susrećete s likovima s kojima se susrećete u stvarnom životu, samo su vam dodatno pojašnjeni. Što vam više treba?
Wolfgang Streeck: Taking Back Control?: States and State Systems After Globalism, Verso, 2024.
A treba malo i politike. I zato ostajemo u Njemačkoj, također na objavljenom prijevodu. Autor je poznati i pomalo kontroverzni njemački sociolog, Wolfgang Streeck. Kontroverzni status Streeck duguje svojevrsnim mentorstvom Sahri Wagenknecht i navadi da neka, nazovimo ih tako, desna pitanja preuzme kao legitimna i pokuša na njih ponuditi relevantne odgovore. Nekada u tim navadama Streeck naprosto previše popusti i zađe duboko u neprijateljski teritorij, a nekad pokaže svu sterilnost lijevih ograda, strahova i fantazija. Ukupna ocjena: bolje je da ga ima nego da ga nema.
Pored vlastite verzije ekonomske povijesti u posljednjih sedamdesetak godina, Streeck se bavi i pitanjem, vidljivim iz samog naslova: što nakon globalizma. Pod globalizmom misli na nadnacionalno upravljanje svijetom i globalnom ekonomijom koje je zakazalo i ne može ispuniti zacrtana obećanja. Streeck smatra da je nacionalna država i dalje jedini oblik koji nudi mogućnost demokratskog upravljanja i jedina šansa na raspolaganju. Naravno, pritom ne zastupa oštru kompeticiju nacionalnih država već formulira nove oblike suradnje. Streeck je u pravu kad kaže da su svi demokratski dosezi stvoreni unutar koncepta nacionalnih država. Pitanje je jedino može li se ostati samo unutar tog koncepta. Kakav god odgovor bio, posrijedi je pitanje koje se mora postaviti i koje ljevica ne smije zaobilaziti.
Wolfgang Münchau: Kaput: The End of German Miracle, Swift, 2024.
A kad smo kod nacionalnih država, ostanimo na terenu one koja se često povijesno smatra(la) najproblematičnijom. I čini se da smo opet pred “njemačkim pitanjem”. Vijesti koje čitate posljednjih mjeseci i dana iz te zemlje uglavnom zvuče upozoravajuće. Ekonomija opasno stagnira, automobilska industrija najavljuje gašenje tvornica, Alternativa za Njemačku prilično je stabilna pri samom vrhu stranačkog poretka, a u agitaciju se uključio i notorni Elon Musk. Da ne govorimo o stupnju opće retardiranosti u toj zemlji kad je genocid koji se događa u Gazi u pitanju.
Što se tiče ekonomskog aspekta priče, najbolji uvod jest knjiga bivšeg kolumnista Financial Timesa, Wolfganga Münchaua. Postoje u knjizi oni aspekti koji su dobro poznati, poput ovisnosti o jeftinom ruskom plinu i pretjeranoj ovisnosti o kineskom izvoznom tržištu. Autor te aspekte dodatno produbljuje, ali puno su zanimljiviji oni vezani za procese donošenja odluka unutar same njemačke ekonomije: od firmi preko saveznih banaka do vrha politike. Na trenutke se zna steći dojam kao da čitate knjigu o ekonomskoj dimenziji raspada Jugoslavije. Ne sugerira se time, naravno, sličan ishod, već samo da donošenje odluka u kapitalizmu nije ništa imunije na iracionalnost nego donošenje odluka u socijalizmu. Pitko i na momente duhovito pisana, ova vas knjiga polako priprema na svijet u kojem će doskočica “Eh kad Švabo napravi” spadati u retoričku arheologiju. Sretna Nova godina!
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.