politika
vijest

Beogradska konferencija: što nakon Južnog toka?

Foto: AFP / Andrej Isaković

Nakon što je uslijed promijenjenih geopolitičkih i financijskih okolnosti obustavljen projekt Južnog toka, Rusija i vodeća firma u sektoru Gazprom, nastoje pronaći nove prikladne modele distribucije plina evropskim korisnicima. Za četiri godine istječe ugovor o transportu plinovodima preko Ukrajine i Rusi su odlučili da će se nakon isteka okrenuti transportu preko Turske. Krajem prošle godine prilikom posjete Ankari, Vladimir Putin je najavio gradnju novog plinovoda do čvorišta na turskoj-grčkoj granici, a eventualno tursko kolebanje oko projekta zbog savezništva sa SAD-om nastojao je razriješiti obećanjem povećane isporuke plina Turskoj za tri milijarde kubičnih metara i smanjenja cijene za 6% za krajnje korisnike.

Na jučerašnjoj konferenciji u Beogradu naslovljenoj “Ruski energetski projekti na Balkanu poslije Južnog toka”, ruski veleposlanik u Srbiji Aleksandar Čepurin pozvao je Srbiju i ostale balkanske zemlje koje su trebale biti uključene u projekt Južnog toka, a i sve druge koje su ovisne o ruskom plinu, da sagledaju novonastalu situaciju i definiraju vlastite interese. U sam projekt “Turskog toka” bi konkretno pored Turske i Srbije, trebali biti uključene Grčka, Makedonija, Mađarska i Austrija. Prema riječima Nikite Bedarova, voditelja odjela za Balkan pri Ruskom centru za strateška istraživanja, najveću prepreku realizaciji vidi u Makedoniji zbog političkih skandala koji upravo potresaju zemlju, a donekle je zabrinut situacijom u Grčkoj i neizvjesnošću oko pozicioniranja Sirize po tom pitanju.

Na postavljeno pitanje o tome tko će sudjelovati u financiranju projekta s obzirom na oskudne financijske kapacitete balkanskih zemalja, urednik Gazpromova magazina Sergej Pravosudov odgovorio je prozivanjem Europske komisije, optužujući ju da bi joj bilo bolje investirati u plinovod nego bacati novce u ”ukrajinsku crnu rupu”. Komplikaciji priče oko projekta pridonijet će i nedavna odluka Europske komisije kojom se članicama zabranjuju bilateralni dogovori u energetskoj politici sa zemljama ne-članicama bez nadzora Komisije.