politika
vijest

Privatizacijski plan i mutne procjene

Foto: AFP / Emmanuel Dunand / Dušan Mramor, slovenski ministar financija

Iako se ne kreće priželjkivanom brzinom, opsežni proces privatizacije kompanija u državnom vlasništvu i dalje je neprijeporno središte političkog kursa slovenske vlade. Na jučer održanoj međunarodnoj konferenciji o privatizaciji i korporativnom upravljanju u Ljubljani, kojoj su prisustvovali i predstavnici Europske komisije, o trenutnom ”stanju duha” po pitanju privatizacije unutar slovenske vlade javnost je izvijestio ministar financija Dušan Mramor. Spremnost na nastavak privatizacijskog procesa Mramor i vlada temelje na dvije mutne procjene, kad im već podaci i argumentacija ne idu u korist.

Prva se procjena tiče adekvatnog udjela države u ekonomiji. Bez jasno naznačenih kriterija, Mramor procjenjuje da je udjel države u slovenskoj ekonomiji “očito” prevelik. Ni druga procjena, iako ponešto empirijski utemeljenija, ne postavlja ga na čvrste noge. Mramor se poziva na nedavna istraživanja stava građana o privatizaciji po kojima 51% slovenskih građana ne podržava privatizaciju, a 49% podržava. Iako mu brojke ne idu u korist Mramor se ne libi retoričkim gestama prizvati trendove i legitimnost vladinih odluka: “…ali, ruku na srce, potpora privatizaciji nikad nije bila veće nego je sada.”

Pored ”očitosti” i ”ruke na srcu” Mramor je iznio i osnove nešto razrađenijeg plana privatizacije koji će biti zgotovljen do kraja aprila, ali i dalje mu stvarnost i usklađenost odluka vlade s tom stvarnošću ne idu na ruku. Uzmimo za primjer dvije dosad izvršene privatizacije. Važno je naznačiti da se radilo o uspješnim kompanijama kojima nikakva promjena vlasništva nije bila nužna za opstanak, niti je prihod od njihove prodaje bio relevantan za fiskalnu stabilnost. Ljubljanski Aerodrom je prodan njemačkom Fraportu, kompaniji u većinskom vlasništvu savezne države Hessen i grada Frankfurta! Očito državno vlasništvo nije problem ako je država Njemačka. Drugi primjer je tvrtka Helios, proizvođač boja i lakova, prodana austrijskom Ringu. Odmah nakon prodaje pogoršali su se poslovni rezultati i krenula su otpuštanja radnika, dokazujući pritom osnovnu funkciju te privatizacije: Ring je kupio Helios kako bi ga eliminirao kao konkurenciju. Ako je u državnom vlasništvu bio uspješna kompanija, a nakon privatizacije propada, postavlja se pitanje: što više smeta slobodnom tržištu i konkurenciji – država ili sama konkurencija?