Tisuće državljana Makedonije u zadnjih su nekoliko godina osuđene za prijevaru države “lažiranjem” podataka o svojem statusu i primanjima. Osim što se optužba za prijevaru temelji na vrlo neobičnim odlukama i tumačenjima, i sam je proces vođen krajnje neregularno, bez prisutnosti i znanja optuženih. Osuđeni se sada uz sudske troškove suočavaju i s činjenicom da su evidentirani kao počinitelji kaznenih djela što njihov status čini još ranjivijim.
U periodu od 2012. do 2014. godine 15.000 makedonskih građana u celoj zemlji je na kućnu adresu dobilo sudske odluke prema kojima su punomoćno osuđeni na tri meseca zatvora, odnosno godinu dana uslovne kazne zbog navodnog obmanjivanja države i Fonda za zdravstveno osiguranje. Osuđeni su da su se lažno predstavljali kao nezaposleni i da su lažno tvrdili kako su u toku prošle godine imali primanja manja od 96.600 denara (1.570 eura) sve kako bi ostvarili pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu. Prema svojim, a građanima nepoznatim pravilima preračunavanja, sistem je došao do sume koja prevazilazi gornju granicu primanja i na osnovu krivičnih prijava od strane Fonda sud je te građane osudio po ekspresnom postupku, punomoćno, izdajući takozvani kazneni nalog, bez prisustva optuženih.
Ni jedan građanin nije znao da se protiv njega vodi sudski postupak sve dok nije dobio odluku suda. Pravo na žalbu osuđenik dobija tek kada dobije sudsku presudu uz rok od samo tri dana što je praktično nemoguće da se izvede. Osim uslovne zatvorske kazne, od nekih građana je tražena i određena suma za povrat sredstava koja su potrošena iz Fonda na godišnjem nivou, ali nijedan službenik nije znao da objasni način preračunavanja tih sredstava. Ova sumanuta odluka pogađa grupe u društvu koje su ionako najpogođenije: socijalne slučajeve, bolesne, siromašne, nezaposlene, romsku populaciju, a nisu pošteđeni ni doktori nauka, studenti ili honorarci.
Kao osnovu za tužbu Fond za zdravstveno osiguranje prilaže nevažeći formular, “Izjavu o ostvarenim prihodima”. Taj dokument proizilazi iz Zakona o doprinosima obaveznog socijalnog osiguranja iz 2011. godine koji je već iste godine ukinut odlukom Ustavnog suda. Prema obrazloženju Ustavnog suda o ukidanju ovog formulara jedina ustanova koja je nadležna za utvrđivanje prihoda građana kao osnova za ostvarivanje prava zdravstvenog osiguranja je Uprava za javne prihode. Ni sudovi ni javno tužilaštvo nisu proverili ni uzeli u obzir činjenicu da je ovaj formular ukinut i tužbe sa strane Fonda su automatski procesuirane.
Svesno ignorisanje vlastitih pravila
Sledeća nepravda sa strane javnog tužilaštva je to što su u obzir uzeta uverenja o prihodima izdata od strane Uprave za javne prihode za bruto iznose, a ne neto iznose za primanja građana u 2011. i 2012. godine. Isto tako, uzeti su u obzir i mesečni anuiteti na transakcijskim računima koje su građani sami sebi uplaćivali kao rate za kredite koje su koristili. To se ne može računati kao prihod ni po kojoj osnovi. Ovim postupkom Fond za zdravstveno osiguranje doveo je građane u pravnu zabludu (objašnjeno pravničkim rečnikom) tako što su oni potpisivali izjave ne znajući da je to nevažeći dokument koji je posle toga upotrebljen protiv njih.
Država u ovoj prevari nije poštedila ni preminule, odnosno one koji su izjavu o prihodima potpisali, a posle toga preminuli. Usled nedostatka informacija da li je lice živo ili mrtvo, sud donosi osuđujuću presudu što doprinosi traumi ožalošćene porodice. Svi građani koji su punomoćno osuđeni na tri meseca zatvora, odnosno godinu dana uslovne kazne, stavljeni su u situaciju da u roku od godinu dana ne smeju da urade nikakav prekršaj jer će za taj prekršaj dobiti veću kaznu od minimalne uz tri meseca zatvorske kazne iz prve presude.
Određeni broj osuđenih građana zbog isticanja roka za žalbu na sudsku presudu i po savetu advokata platio je kaznenu sumu i sudske troškove koje iznose 3.000 denara (50 eura) i nisu se žalili na presudu. Opravdanje za tu odluku nalazili su u pretpostavkama da će, ako se njihova žalba prihvati sa strane suda i presuda ukine, Fond priložiti novu žalbu i sud ponovo presuditi u korist Fonda te propisati kaznu za osuđenog građanina u visini od 500 eura.
Prema izmenama Zakona o zdravstvenom osiguranju iz 2014. godine, preregistracija nezaposlenih građana u Fondu za zdravstveno osiguranje da bi ostvarili pravo na besplatno osiguranje je ukinuta. Ovu obavezu po službenoj dužnosti ispunjavaće sam Fond kontrolom preko Uprave za javne prihode. Iako Ustav kaže da svaka zakonska odluka koja je doneta za dobrobit građana i koja je u njihovom interesu mora da bude retroaktivna, ova izmena zakona ne uzima se u obzir za period od 2011. godine kada je ukinut sporni formular do trenutka promene zakona u 2014. godini.
Kriminalni dosje
Jedanaest nevladinih organizacija se udružilo da pomogne osuđenim građanima ili onima protiv kojih je pokrenut krivični postupak da prijave svoje slučaje i na vreme ostvare pravo na pošteno suđenje. Pokret za socijalnu pravdu “Lenka” dostavio je parlamentu inicijativu za donošenje Zakona o amnestiji nezaposlenih koji bi amnestirao sve nepravedno osuđene građane u ovom slučaju. Osim pravnih argumenata koji govore u prilog ovakvom zahtevu, pokret u obrazloženju navodi i da se presude građanima odnose samo na 2012. godina, što znači da se očekuje novi talas tužbi za 2013. i 2014. godinu čime će se broj osuđenih građana drastično povećati.
Dodatni problem je što javni tužioci izvan glavnog grada zemlje nemaju administrativni kapacitet da prime i procesuiraju sve tužbe, pa će sudovi biti pretrpani slučajevima koji su beznačajni što će negativno uticati na njihov rad. Otežavajuća okolnost za građane je to što od neosuđivanih postaju građani sa kriminalnim dosjeima kojima će ubuduće biti još teže da nađu posao i skoro nemoguće da dobiju vizu kako bi putovali u drugu zemlju.
Zakon o obaveznom socijalnom osiguranju je menjan devet puta u roku od šest godina, a ni zaposleni u područnim jedinicama Fonda ne umeju da objasne korisnicima sve promene koje su donesene od strane ove institucije. Ovo doprinosi umanjenju kvaliteta zakona i ostavlja veliki prostor za manipulaciju građana od strane države i protuzakonsko punjenje praznog državnog budžeta. Pošto je socijalni koncept države totalno uništen, jedina nada osuđenih građana je pritisak na poslanike da izglasaju Zakon za amnestiju nezaposlenih koliko god bizarno zvučalo njegovo ime. Ako se ovo ne desi, sledeći korak je krivična prijava protiv Fonda za zdravstveno osiguranje za lažno prijavljivanje građana.