Zastupnici Skupštine Srbije sinoć su dvadesetak minuta prije ponoći, nakon rasprave duge 13 sati usvojili lex specialis za projekt “Beograd na vodi”. Za ovaj projekt glasalo je 176 zastupnika, protiv je bilo 9, a suzdržanih nije bilo. “Beograd na vodi” proglašen je projektom od posebnog značaja za Republiku Srbiju. Donesenim zakonom regulira se postupak eksproprijacije i izdavanja potrebnih građevinskih dozvola koje su preduslov za početak izgradnje.
No, baš kao i u primjeru eksproprijacije u Crnoj Gori i u slučaju “Beograda na vodi” jedan od nekoliko temeljnih problema (uz gentrifikaciju te raseljavanje 200 obitelji) je da se značenje “javnog interesa” širi na privatne interese stranih investitora. Pobornici projekta dali su izraditi analizu kojom je utvrđeno da bi uređenjem te atraktivne lokacije u središtu grada Beograd i Srbija “značajno podigli turističke potencijale, a taj deo grada bi bio komunalno i saobraćajno uređen”. To su argumenti na temelju kojih je srpska vlada projekt proglasila od posebnog značaja za Republiku Srbiju i grad Beograd. Pravni temelji za donošenje ovog lex specialisa postoje – ustavom je naime, određeno da je eksproprijaciju moguće provesti samo u slučaju kada se radi o javnom interesu utvrđenom na temelju zakona i uz naknadu koja ne smije biti niža od tržišne, kao i uz uvjet da Republika Srbija uredi i osigura vlasničke i obvezne odnose te da zaštiti sve oblike privatnog vlasništva.
Kako je za Bilten pisao Marko Miletić, “iskustvo poslednjih desetak godina nam pokazuje da niti jedan od takvih projekata nije dovršen iako je država za njih uzimala pozamašne strane kredite koje moramo otplaćivati. I pre nego što se uzmu krediti za ovaj novi projekat, prvi danak bi moglo da da oko “200 porodica koje žive u delu Savamale sa koga se upravo uklanjaju koloseci”. Radi se uglavnom o porodicama sadašnjih i bivših radnika Železnica koji su od svoje firme dobili dozvole da se usele u napuštene skladištne i kancelarijske prostore i stare vagone koji su tu našli svoje poslednje parkiralište”. Iako ti ljudi tu žive i po četrdeset godina, iako su sami investirali u infrastrukturu sada bi mogli da izgube sve pošto stoje na putu projektu od “nacionalnog značaja”.
Niska financijska i visoka socijalna cijena
Međutim kako će završiti stanovnici koji su u posjedu (ali ne i u vlasništvu) nekretnina u kojima žive, na području kojeg projekt obuhvaća, nije jasno. Zakon bi trebao riješiti i pitanje raseljavanja stanovnika koji decenijama stanuju na lokacijama obuhvaćenima projektom. Analizom vlasničkih odnosa na građevinskom zemljištu, utvrđeno je da je Republika Srbija upisana kao vlasnik na najvećem broju katastarskih parcela, na manjem broju upisan je grad Beograd, a najmanji broj na privatna lica.
Ministar financija Dušan Vujović, koji je branio zakon pred poslanicima Skupštine, rekao je da će eksproprijacija zemljišta “Beograda na vodi” koštati u prosjeku 19,24 eura po kvadratnom metru, što je, kako je naglasio, “vrlo niska cena”, piše RTS. Prema njegovim riječima, “troškovi ekspropijacije će, biti oko 850 miliona (dinara), što je predviđeno budžetom ove godine i oko 40 miliona evra u narednih pet godina. Kad se podeli 170 hektara sa tom svotom dobija se iznos od 19,24 evra po kvadratnom metru, što je vrlo niska cena. To je, takođe, jako nisko u odnosu na prosečnu cenu kvadratnog metra u Beogradu”. Nije međutim jasno, ako prema zakonu cijena eksproprijacije mora biti tržišna, kako je moguće atraktivnu lokaciju u centru Beograda eksproprirati po cijenama koje su niže od uobičajenih za taj dio grada. Stoga je za pretpostaviti da će cijena eksproprijacije biti viša od iznosa o kojima se sinoć do dugo u noć raspravljalo u Skupštini. No, i dalje je činjenica da će ukupna cijena eksproprijacije vlasnika biti niska zbog niskog postotka privatnog vlasništva nad tim parcelama, međutim nije jasno da li je u tu cijenu uračunato i osiguravanje novih nekretnina za obitelji koje su u posjedu ali ne i u vlasništvu svojih domova.
Podsjetimo, prema projektu, na površini od otprilike 177 hektara predviđena je izgradnja “više od milion kvadratnih metara stambenog prostora, oko 750.000 kvadratnih metara poslovnog i komercijalnog prostora, više od 62.000 kvadrata javnih sadržaja kao što su vrtići, škole, ustanove kulture, socijalne i zdravstvene zaštite i oko 242.000 kvadrata novih zelenih površina. To će, takođe, stvoriti uslove za zapošljavanje više od 13.000 radnika”, piše B92 .