Inicijativa za investicijsku klimu i upravljanje koju je pokrenula Europska banka za obnovu i razvoj danas bi u Albanija trebala napraviti institucionalni iskorak osnivanjem albanskog Vijeća za investicije. Nominalni cilj Vijeća, eufemistički predstavljen, sastoji se u jačanju dijaloga između javnih institucija i privatnog sektora i poduzimanju konkretnih akcija u smjeru poboljšavanja poslovne klime u zemlji. U Vijeću će sjediti predstavnici vlasti i predstavnici kapitala, a najzanimljiviji moment predstavlja neobičan institucionalni dizajn – rad Vijeća će “podupirati” Tajništvo, neovisno tijelo koje sačinjavaju stručnjaci izabrani i angažirani od Europske banke za obnovu i razvoj, a inicijalna sredstva za rad tog Tajništva osigurat će Italija. Što ne čudi s obzirom da je uz Grčku Italija najveći trgovinski partner Albaniji.
A ne čudi ni osnivanje Vijeća iz albanske perspektive ako znamo da su privatizirali manje-više sva strateška poduzeća i da su na istom putu po pitanju javnih servisa i usluga. U takvoj situaciji ne preostaje ništa drugo nego da se zaobilazno, institucionalnim inovacijama, privatizira i jedina domena koja je ostala u javnim rukama – upravljanje. Nije tu Albanija izolirani slučaj, sličnih primjera zaobilaženja demokratskih procedura i barem nominalnog uključivanja onih koji su tu vlast izabrali i dali joj legitimitet, u raznim institucionalnim oblicima ima mnogo. Ako su takve mjere podizanja razine operativnosti nužne za funkcioniranje krhkog kapitalizma na periferiji, a očito jesu, kao zdravorazumsko se nameće pitanje – zašto se opće organiziraju izbori? Zašto se jednostavno vlade ne biraju javnim natječajima koje provodi EU, a u komisiji koja odlučuje o pristiglim ponudama ne sjede stručnjaci iz konzultantskih agencija, financijskog sektora i PR službi?