Jučerašnji sastanak bugarskog predsjednika Rosena Plevnelieva s Andrusom Ansipom, potpredsjednikom Europske komisije zaduženim za Jedinstveno digitalno tržište, prošao je u znaku velikih IT ambicija ove balkanske zemlje. Naime aktualna komisija pod predsjedanjem Jeana-Claudea Junckera za ovaj si je mandat zadala zadatak osnaživanja i “ujedinjavanja” europskog sektora informacijskih tehnologija. Razvojem tih tehnologija komisija namjerava smanjiti dramatično visoku europsku stopu nezaposlenosti mladih. Na razini EU, nezaposlenost mladih pretprošle je godine iznosila 24%, što je znatno više od američkih 16%, ruskih 15% ili indijskih 11%. Dodatan europski problem predstavlja znatna neujednačenost među zemljama članicama, pa tako Njemačka sa manje od 8% znatno snizuje europsku stopu koja u Italiji iznosi 40%, a u Hrvatskoj, Španjolskoj i Grčkoj preko 50%.
Nastojanja bugarskih vlasti da tu zemlju pretvore u hub informacijskih i komunikacijskih tehnologija osim aktivnog lobiranja i prezentacije uključuju i izgradnju “sofijskog tehnološkog parka” te znatno olakšavanje procedura za pokretanje tzv. start-up firmi. Doista, ambicije ove zemlje nisu bez povijesnih temelja. Bugarska je naime u socijalističkom periodu bila centar informacijskih tehnologija Istočnog bloka. Tijekom osamdesetih, u vrijeme prvog rasta ovog sektora, čak 40% opreme koju su koristile zemlje Istoka proizvodilo se u ovoj zemlji. Iako su u tranziciji doslovno sve tvrtke tog nekad velikog sektora u Bugarskoj zatvorene, trenutna lobiranja nisu propustila spomenuti tu povijesnu okolnost kao veliku bugarsku komparativnu prednost.
No ambicije u razvoju IT sektora današnje Europske komisije znatno se razlikuju od planova bivšeg Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoć. Umjesto visokotehnološke proizvodnje, današnje uspostavljanje jedinstvenog tržišta prije ide u smjeru olakšavanja autsorsanja poslova kao što su programiranje ili pružanje tehničke podrške na daljinu. Te poslove koji zahtijevaju visoku razinu kompetencije tvrtke iz razvijenih zemalja rado sele u zemlje s visoko obrazovanom, ali jeftinom radnom snagom, gdje je znatno lakše nametnuti prekarne uvjete rada. Svoj “informacijsko-tehnološkoj” retorici unatoč, bugarske IT ambicije oslanjaju se prije svega na ideju otvaranja nesigurnih i slabo plaćenih pomoćnih poslova za velike zapadne tvrtke.