Veliki izborni uspjeh Srpska napredna stranka prvenstveno je dugovala antikorupcijskoj agendi i javno nametnutom narativu o korupciji kao glavnom razlogu tranzicijskog neuspjeha. Radi se o oprobanom kriznom modelu hegemonizacije na postsocijalističkoj periferiji koji u određenom periodu može pacificirati i kanalizirati narodno nezadovoljstvo, ali dugoročno, s obzirom na promašenu dijagnostiku, nužno završi kao ishlapjeli politički projekt. A nerijetko proces ishlapljivanja bude i prilično komične naravi.
Na današnjoj završnoj raspravi ministar pravde u srpskoj Vladi Nikola Selaković je predstavio službenu Strategije čiji opis i nominalni cilj zvuče u najmanju ruku neobično u kontekstu ostalih mjera i politika koje provodi Vlada. Radi se o Strategiji koja postavlja institucionalni okvir za istraživanje financijskog kriminala, a nastupa “u ime svih onih koji su opljačkani u procesu tranzicije i privatizacije”, a za cilj ima da se, poučeni tranzicijskim iskustvom, javna dobra zaštite od pljačke neodgovorne političke elite. Kako dalje navodi Selaković: “Donosimo strategiju za sve opljačkane radnike i penzionere, škole i bolnice, da unapredimo sistem represivnih organa koji treba da budu brana trenutnoj korupciji i otkrivaju one slučajeve iz prošlosti koji nisu zastareli.” Selaković je najavio i institucionalni dizajn provedbe strategije u vidu formiranja četiri regionalna centra u kojima će raditi najtalentiraniji, izdvojeni iz sustava policije i pravosuđa. Pritom je spomenuo i pohvale koje su primili od Europske komisije za izradu Strategije.
Ono što je komično u cijeloj priči jest činjenica da se najava forenzičke ofenzive u ime opljačkanog naroda događa u momentu kada ta ista Vlada smanjuje plaće i penzije, najavljuje i obavlja privatizacije preostalih poduzeća u državnom vlasništvu i mjerama štednje uništava javne servise. No, izgleda da to čini puno elegantnije nego što se radilo devedesetih i dvijetisućitih. Privatizacija se više ne odvija kroz bliske veze između političkih elita i domaćih kapitalista, već po bon-tonu europskog neoliberalizma zbog čega ne izostaju ni pohvale Europske komisije – unajmiš i platiš konzultantsku agenciju da obavi privatizaciju. A najavljena Strategija u komičnosti svoje retorike i predimenzioniranosti agende funkcionira kao igrokaz za uspostavu dominacije stranog kapitala nad domaćim, a za tu svrhu je nužno eliminirati preostale korupcijske veze potonjeg. Da se zaštite javna dobra od neodgovornih političkih elita i prepuste odgovornom kapitalu, sve u ime naroda.