Bosna i Hercegovina ima toliko sustava zdravstvenih osiguranja koliko ima i kantona i entiteta, a svako osiguranje vrijedi samo u toj administrativnoj jedinici. Prikupljena sredstva za zdravstvenu zaštitu stanovništva već godinama ne pokrivaju troškove, dijelom i zbog prakse poslodavaca da kasne ili uopće ne uplaćuju doprinose. Istodobno, sve veći dio stanovništva ostaje potpuno nepokriven sustavom osiguranja.
Bosna i Hercegovina, jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi, ima tri zakona o zdravstvenom osiguranju, 13 zavoda, isto toliko ministarstava zdravstva i skoro 200 zdravstvenih ustanova. Ovako veliki broj fondova i ministarstava dijeli se na dva entiteta i distrikt Brčko. Unutar jednog od entiteta, Federacije BiH, svaki od 10 kantona ima svoja pravila. Između entiteta i kantona zdravstvene ustanove ne dijele informacije o pacijentima ili postojećim kapacitetima, niti postoji jedinstveni cjenovnik usluga pa cijene variraju i do 50%. Takođe, zdravstveno osiguranje možete koristiti samo na području na kojem živite. Što znači da ako ste državljanin BiH koji plaća osiguranje u Kantonu Sarajevo, a razbolite se u Banjaluci ili Mostaru, ne možete koristiti osiguranje nego sami plaćate troškove liječenja.
“Ukupno se rashodi u ovom sektoru procjenjuju na 11% BDP-a što je nivo sličan onom u zemljama EU”, kaže Asja Čengić Kasumović, koja ispred fondacije Dokukino koordinira projekat otkucaji.net, platformu za monitoring zdravstvenog sistema. No Čengić Kasumović ukazuje na procjene prema kojima 25 do 30% stanovništva uopće nema zdravstveno osiguranje, a taj broj, tvrde u federalnom Zavodu, svaki dan raste. Tako je na području ovog entiteta u 2013. godini bilo 316.164 neosiguranih, a godinu ranije 315.228 osoba.
Među neosiguranim ljudima nalaze se uglavnom nezaposleni koji gube zakonom zagarantovano pravo na osiguranje ako se ne jave u strogo propisanom roku na Biro za zapošljavanje. Zvanični podaci kažu da je u BiH tokom 2014. godine nezaposlenost iznosila 43,9%. Samo u januaru ove godine 515.000 ljudi u BiH bilo je bez posla. Procjene su da oko 15% njih nema osiguranje. Također, među neosigurane spadaju i radnici kojima poslodavci ne uplaćuju osiguranje (oko 28% od svih zaposlenih). Prema podacima Fonda za zdravstveno osiguranje Republike Srpske, zbog neplaćenih doprinosa, u 2014. godini oko 30.000 radnika nije moglo ovjeriti zdravstvenu knjižicu, odnosno nije moglo koristiti usluge javnog zdravstva. U Savezu sindikata u Federaciji tvrde da čak 60% firmi kasni sa plaćanjem doprinosa.
Ljekari bez zdravstvenog osiguranja
Da apsurd bude veći, među tim radnicima ima i zaposlenika javnih bolnica. Tako ljekari bolnice Kasindo u Istočnom Sarajevu već mjesecima štrajkuju jer nemaju ni plate ni doprinose. U sklopu projekta okucaji.net prikupljaju se i svjedočenja građana koji govore o problemima vezanim za zdravstveno osiguranje. Među tim ispovijestima je i priča jednog liječnika iz Glamoča. “Što je do toga dovelo, ne znam, navodno nepovoljni ugovori ustanove sa Zavodom za zdravstveno osiguranje našeg kantona. Nema vrata na koja nismo pokucali u potrazi za rješenjem, ali sva su nam se zatvorila. To je apsurd naše države i uređenja… da nas 22 djelatnika nemamo godinama ni zdravstveno ni mirovinsko”, stoji u ovoj anonimnoj ispovijesti.
Zdravstveni sektor u BiH također je percipiran u javnosti kao jedan od najkorumpiranijih sektora. “To se manifestuje na različite načine, od javnih nabavki sredstava za rad i lijekova, do upućivanja bolesnika u privatne prakse i neformalnih plaćanja za redovne zdravstvene usluge”, kaže Čengić Kasumović. Nepoštivanje postojećih zakona i propisa može se dodati na listu problema. Naime, u Federaciji je prije pet godina donesen zakon koji propisuje ujednačene troškove liječenja svim stanovnicima ovog entiteta, ali to nikada nije zaživjelo u praksi. Kantoni se pravdaju da nema dovoljno sredstava za provođenje ovakvog zakona. Razlike u zdravstvenim uslugama su nekada zaista drastične. Prema podacima nevladine organizacije Inicijativa i civilna akcija (ICVA), koja sarađuje na projektu otkucaji.net, participacija za liječenje u RS je od 5,5 do 9 KM (oko 2,5 do 4,5 eura), dok se u Federaciji iznos razlikuje od kantona do kantona. U Tuzlanskom iznosi 16 (8 eura), u Livanjskom 30 (15 eura), a u Unsko-sanskom 15 KM (7,5 eura).
Nepokrivene kategorije
Istovremeno, postojeći zakoni onemogućavaju plaćanje zdravstvenog osiguranja za poljoprivrednike. Ukoliko pak žele plaćati osiguranje, moraju se registrovati kao komercijalno ili nekomercijalno gazdinstvo. No, u tom slučaju bi doprinosi bili izuzetno visoki, te se većina odlučuje da to ne uradi. Drago Knežević, predsjednik Unije poljoprivrednika BiH, tvrdi da skoro 80% zaposlenih u ovoj oblasti nema osiguranje.
Još jedna nezaštićena kategorija su radnici na crno kojih prema procjenama entitetskih sindikata ima između 150.000 i 200.000. Najviše ih je u građevini i turizmu gdje uglavnom platu primaju u gotovini, i često rade bez ikakvog ugovora. U slučaju nesreća, koje se nerijetko dešavaju na bh. gradilištima, praktično su prepušteni sami sebi ili savjesti poslodavca.
Uplatu doprinosa nadziru poreske uprave. U RS problem neplaćanja pokušavaju umanjiti tako što sami rade kontrole “po principu slučajnog uzorka”, te šalju obavještenja i upozorenja, ili prijave inspekciji. U prva tri mjeseca ove godine poslali su čak 3.628 upozorenja. “Ukupni dug za doprinose u RS je više od 230 miliona maraka. S tim novcem bi mogli, primjera radi, dvije godine finansirati zdravstvenu zaštitu osiguranika u 54 doma zdravlja”, kažu u Zavodu RS.
Sistemski problem
Rješenja za ovako nefunkcionalan sistem u dva entitetska fonda vide drugačije. U Federaciji smatraju da je najveći problem nepostojanje sistema na državnom nivou, dok u RS smatraju da je problem u načinu finansiranja. U prilog ovoj tvrdnji, RS Zavod navodi kako prosječan prihod po osiguraniku nije dovoljan da pokrije troškove. Njihove procjene kažu da je prihod po osobi oko 66 KM, a prosječan trošak oko 76KM.
Prema njima rješenje je uvođenje dodatnih akciza na duhan koje će se preusmjeriti na zdravstveno osiguranje. “Tim sredstvima bi, recimo, mogli da financiramo godišnju nabavku citostatika, ortopedskih pomagala i liječenja izvan RS”, procjenjuju. Finansiranje je problem kažu i u Federaciji, te smatraju da rješenje mora biti pronađeno u sistemu. Kao još jedno rješenje predlažu pojačan rad Porezne uprave i inspekcijskih organa.
I dok se ne nađe rješenje, građani moraju sami pronalaziti načine kako da finansiraju liječenje. Odlazak privatnim liječnicima je za većinu, s obzirom na mala i neredovna primanja, nemoguć. Rješenje za sve ove probleme, ili barem dio njih, za sada nije bio na dnevnim redovima vlada u BiH, i po dosadašnjem tempu njihovog rada, ne čini se da će uskoro biti ponuđena bilo kakav rješenja. U međuvremenu, Bosni i Hercegovini prijeti potpuni kolaps zdravstvenog sistema.