Povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Nevena Petrušić podnijela je Narodnoj skupštini Republike Srbije Redovan godišnji izvještaj za 2014. godinu. Kako stoji u izvještaju i u 2014. godini najveći broj pritužbi podnesen je zbog diskriminacije na temelju nacionalne pripadnosti, potom po etničkom podrijetlu, zdravstvenom stanju, dobi, invaliditetu i spolu. To što je spol na posljednjem mjestu međutim ne znači da postoji visok stupanj ravnopravnosti spolova nego da stanovništvo nije svjesno svih razina spolne diskriminacije, poput recimo razlike u plaćama ili spolne razlike u napredovanju na poslu i sl.
Izvještaj također pokazuje da se spomenuti oblici diskriminacije najčešće osjećaju upravo na radnom mjestu. Više od jedne trećine pritužbi podneseno je zbog diskriminacija pri zapošljavanju ili na samom radnom mjestu. To ne znači da su radna mjesta točke najveće diskriminacije u Srbiji, ili bilo gdje drugdje, već se radi o tome da su radna mjesta formalne instance s reguliranim mehanizmima ulaganja prigovora.
Nadalje, kako je radni odnos gotovo dominantni društveni odnos – jer nitko u društvu osim privilegiranih iznimaka nije pošteđen nužnosti prodavanja svoje radne snagu kako bi preživio – nije neobično da se sve društvene predrasude kristaliziraju upravo na radnom mjestu. Najveći broj pritužbi na diskriminaciju na poslu rezultat je nužnosti rješavanja egzistencijalnih pitanja svake osobe. Drugim riječima, dok se na diskriminaciju u trgovini, na ulici ili na drugim društvenim mjestima možda neće reagirati, zbog primjerice skupoće sudskog procesa kao mehanizma rješavanja diskriminacije, na diskriminiranje na radnom mjestu se češće reagira upravo zbog toga što se radi o temeljnim materijalnim uvjetima života.