Nakon što je u ponedjeljak navečer dvadesetčetverogodišnji Nerdin Ibrić ušao u zvorničku policijsku stanicu i počeo pucati iz sačmarice ubivši jednog i ranivši još dvojicu policajaca prije nego što ga je uzvračajući vatru ubila policija, bosanskohercegovački političari, međunarodni povjerenici i ambasadori te regionalni dužnosnici izmjenjuju se u zabrinutim izjavama. Dok se većina zadržala uglavnom na jalovim “osudama događaja”, srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić je na zajedničkoj presici s njemačkim kolegom Frankom-Walterom Steinmeierom priču proširio upozorenjem na opasnost “radikalnog islama” na Balkanu.
Napadač na policiju je naime bio musliman iz bošnjačkog sela Kučić Kula u blizini Zvornika u Republici Srpskoj. Ovisno o izvorima, jedni mediji su nagađali kako je “nedavno počeo puštati bradu” što je trebalo služiti kao dokaz da je bio pripadnik vehabijskih/terorističkih skupina dok su drugi isticali kako je njegova obitelj bila protjerana u sklopu etničkog čišćenja prilikom stvaranja Republike Srpske pri čemu mu je otac i ubijen. Dvije interpretacije, jedna prema kojoj je riječ o “širenju” terorizma za kojeg je odgovoran islam, a na kojeg se može odgovoriti samo sigurnosno-policijskim mjerama, te druga prema kojoj je napad pretjerana ali razumljiva osveta Republici Srpskoj idealno su poslužile za dnevnopolitička pozicioniranja.
Opasnosti i zavjere
Predsjednik RS-a tako je danima izjavljivao kako je napad dokaz da BiH (odnosno njezine sigurnosne službe) ne funkcionira zbog čega je potrebno veće osamostaljivanje entiteta. Ta se demagoška izjava nastavlja na gotovo beskonačan niz prijetnji “referendumima”, “osamostaljenjima” i “prisajedinjenjima” koje nitko nema namjeru provesti, ali koje se prigodno koriste za redovna potpirivanja tenzija. I ovoga puta sekundirali su mu predsjednik i premijer Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić najavljujući kako će “zaštititi Srpsku” od “fundamentalizma”.
Iako je njihovo ponašanje nevješta kopija odnosa prema terorizmu koji njeguju i velike zemlje, njihovi potezi izazvali su ne samo paniku među bošnjačkim političarima, nego natjerali vodu na mlin orijentalističkim interpretatorima koji u svakom nasilnom događaju vide oživljavanje starih balkanskih ratnih duhova. Treba ipak reći da ako je Nerdin bio član neke grupe ili ako je imao eksplicitne političke ciljeve osvete ili širenja kalifata na Zvornik o tome nije ostalo nikakvih tragova. Prije samoubilačkog pohoda nije ostavio nikakvu poruku niti je neka njegova fantomska grupa izdala proglas ili preuzela odgovornost.
Unatoč nedostatku ikakvih dokaza njima u prilog, teorije zavjere i ratoborni govori nastavljaju se množiti. Iz perspektive profesionalnih etničkih političara i zapadnih dužnosnika koji žive od vraćanja “balkanskih duhova” natrag u svjetiljke to je razumljivo. Ako bi odustali od tih teorija morali bi se suočiti s činjenicom da je Nerdin bio jedan od stotina tisuća školovanih nezaposlenih mladih (kojih je u BiH preko 60%), a koji su ostali bez ikakve perspektive. Nedostatak budućnosti mogao bi biti puno snažniji motiv za ubojstvo i samoubojstvo od teoloških interpretacija i etničkih teritorijalnih razgraničenja.