Gotovo polovica bugarskog stanovništva živi u situaciji “materijalne neimaštine”, donosi jučerašnja reportaža AFP-a iz te zemlje. Materijalna se neimaština definira kao nemogućnost da se osiguraju stvari poput mesa ili grijanja barem svaki drugi dan, a Bugarska je rekorder u Europskoj uniji u toj neslavnoj statistici. Iako se službenom državnom statistikom svega desetak posto stanovništva računa među “apsolutno siromašne”, od čega je velik dio romskog stanovništva, statistike na europskoj razini, kao i stopa “relativnog siromaštva” koja je trenutno oko 60%, daju drugačiju sliku o razini neimaštine.
Osim četiristotinjak tisuća nezaposlenih, materijalna neimaština zahvaća i velik broj zaposlenih siromašnih (working poor), koji nisu u mogućnosti osigurati egzistenciju čak ni uz nekoliko poslova. AFP tako donosi priču o obitelji Kološev, nezaposlenoj kemijskoj inženjerki Katji i akademskom slikaru Mirču koji radi kao noćni čuvar i drži tečajeve crtanja. Nakon plaćanja režija, objašnjava obitelj iz grada Buhova pokraj Sofije, više im ne ostaje dovoljno za kupnju hrane pa ovise o skromnoj pomoći svog dvadesetčetverogodišnjeg sina.
“Ekonomske slobode”
Za ovu teško održivu situaciju AFP spremno nudi i objašnjenje: Bugarska, tvrdi se, nije provela nužne reforme kako bi privukla izravne strane investicije (FDI) i tako dostigla razinu razvoja zapadnoeuropskih zemalja. Upravo uz isto obrazloženje bugarske vlade već desetljećima provode programe privatizacija, deregulacija i rezanja državne potrošnje kako bi dosegle visoku razinu privlačnosti investitorima. No te su politike znatno doprinijele trenutnoj socijalnoj katastrofi, umjesto da je saniraju.
Suprotno interpretaciji iz reportaže, Bugarska po “reformama” ne zaostaje za europskim prosjekom. Prema tablici “ekonomskih sloboda” kojom se mjeri privlačnost neke zemlje investitorima Bugarska je pozicionirana visoko iznad zemalja poput Italije, Francuske ili susjedne Turske. Osim toga, dramatični porast siromaštva i ekonomskog iseljavanja iz te zemlje dogodio se 2013. godine i koincidira s periodom kada je upravo Bugarska bila istočnoeuropski lider u rastu FDI-a.
Dok se u istočnoj Europi siromaštvo koristi kao argument za zagovor snažnijih antisocijalnih mjera radi poticanja stranih investicija, uvjerljivi svjetski lider u privlačenju FDI-a već je nekoliko godina Kina, a zapadnoeuropski kapital u najvećoj mjeri investira u – Afriku. Riječ je u pravilu o zemljama sa samog dna svih lista “ekonomskih sloboda”.