Na jučerašnjoj diskusiji održanoj u Sofiji pod nazivom “Novi početak za TTIP” sudjelovala je većina predstavnika bugarske vlasti i opozicije. Dok vlade u većini europskih zemalja nastoje zaobići diskusiju o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP), ugovoru o “slobodnoj trgovini” između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, bugarska se vlada entuzijastično uključila u intenzivno lobiranje za taj sporazum. No razlika između pristupa vladajućih u pojedinim zapadnoeuropskim zemljama i onog u Bugarskoj, paradoksalno, ne proizlazi iz veće demokratičnosti ili potrebe za iskrenijom komunikacijom s biračima.
Detalji TTIP-a su naime formalno obavijeni velom tajne. Službeno obrazloženje za to je potreba da se sakriju “poslovne tajne” američkih i europskih kompanija, no sindikati, pojedine političke stranke i drugi akteri tvrde da se tajnošću zapravo izbjegava razvoj opozicije tom projektu. Sporazum po svemu sudeći na razinu međunarodnog prava nadređenog nacionalnom zakonodavstvu stavljaju neke odredbe koje su u većini europskih zemalja predmet žestokih političkih sporova, poput radnog zakonodavstva, zaštite okoliša ili odnosa između država i privatnih kompanija.
Investicije protiv demokracije
TTIP bi naime mogao prisiliti države da smanje radnička prava ili na druge načine olakšaju poslovanje privatnim kompanijama neovisno o političkim željama svojeg stanovništva. Međunarodni ugovor tako bi onemogućio biračima pojedinih zemalja da odlučuju o nekim ključnim političkim pitanjima, a države koje prekrše svoje međunarodne obaveze zbog poštivanja volje birača bile bi izložene setu sankcija i odšteta “investitorima”. Tako bi se nametnutim probusiness konsenzus pokušala prikriti ili zaobići činjenica da je riječ o pitanjima kojima se većina stanovništva europskih zemalja kategorički protivi, ukoliko joj se dopusti da se o njima izjasni.
No dok je izrazita nedemokratičnost većini vlada potencijalni politički problem, bugarski dužnosnici je vide kao prednost. Zamjenica premijera Meglena Kuneva i ministar ekonomije Božidar Lukarski tako smatraju da će TTIP biti izrazito povoljan za bugarsku ekonomiju, prije svega zbog efekata koje će imati na tržište rada. Drugim riječima bugarske se vlasti ugovoru raduju zbog nade da će ih osloboditi pritiska sindikata i biračkog nezadovoljstva politikama smanjenja radničkih prava utoliko što će one postati dijelom bugarskih međunarodnih obaveza. U tom smislu treba razumjeti i trijumfalističku izjavu člana europskog parlamenta Andreja Kovačeva: “TTIP ne tjera ni jednu zemlju da u parlamentu mijenja svoje zakone”.
To je naime točno, ali samo utoliko što je taj sporazum zamišljen kao nadređen nacionalnim zakonodavstvima i time ne samo izvan kontrole nacionalnih parlamenata, nego i lokalnog stanovništva.