Krajem prošle godine bugarska je vlada donijela odluku o postupnom povećanju minimalnu plaće, a odluka je na snagu stupila 1. siječnja ove godine čime se minimalna plaća povećala za 20 leva (1 lev = 0,51 euro), s 340 na 360 leva, a od 1. srpnja trebala se povećati za dodatnih dvadeset leva. No, ovotjednom nepravomoćnom presudom bugarskog Vrhovnog suda ta je odluka suspendirana. Presuda je bila odgovor na tužbu koju su podnijela tri udruženja poslodavaca u Bugarskoj. Njihova tužba se zasnivala na prosudbi da vlada nije održala adekvatno konzultiranje u okviru Nacionalnog vijeća za tripartitnu suradnju, klasičnog instituta “socijalnog dijaloga” u kojem sudjeluju država, sindikati i kapitalisti. U objašnjenju presude Vrhovni sud je naveo taj razlog kao jedan od ključnih za donošenje presude u korist udruženja poslodavaca koja su podnijela tužbu. Rok za žalbu traje dva tjedna.
Status Nacionalnog vijeća za tripartitnu suradnju ionako je već prilično uzdrman. Početkom ove godine, Konfederacija poslodovaca i industrijalaca, jedno od udruženja kapitalista u Bugarskoj, pozvalo je sva ostala udruženja koja participiraju u Vijeću, uključujući i tri koja su podnijela tužbu, da napuste Vijeće, jer jednostavno više ne funkcionira. Međutim, tu se ne radi o nekom dubinskom sukobu između vlade i kapitala već o formiranju nove institucije koja lagodno zaobilazi eventualna trenja koja može prouzročiti prisustvo sindikata. Naime, u ožujku ove godine pri vladi je osnovano Nacionalno ekonomsko vijeće kojim predsjedava ministar ekonomije, a članovi su mu zamjenici ministara iz različitih ministarstava, predstavnici udruženja poslodavaca, predsjedatelji parlamentarnih odbora i voditelji zastupničkih klubova. Zadaća je Vijeća da savjetuje vladu, a misija da učini komunikaciju između poslodavaca i vlade efikasnijom i posljedično bugarsku ekonomiju konkurentnijom. Neuvrštavanje sindikata u rad tog Vijeća očito je preduvjet za ostvarenje misije.
U tom se institucionalnom prijelazu koji eliminira sindikate iz makar nominalnog sukreiranja ekonomskih politika odluka Vrhovnog suda čini kao juridička ovjera procesa. Kao i u hrvatskom slučaju, pravosudni aparat služi tome da klasnu borbu učini elegantnijom, a ishode zacementiranima.