U Bosni i Hercegovini još je uvijek minirano područje od 1.176 kilometara kvadratnih što ugrožava živote ljudi u 1.417 sela i zaseoka. Prema pretpostavkama čak 120.000 mina prijeti životima otprilike 540.000 građana, odnosno 15 posto ukupnog stanovništva, prenosi Oslobođenje.ba.
Od ukupnog broja ugroženih zajednica, njih 10 posto kategorizirano je kao visoko ugrožene, zatim 19 posto kao srednje ugrožene 71 posto zajednica kao nisko ugrožene (oko 208.000 ugroženih građana).
Podsjetimo, proces razminiravanja u BiH započeo je 1996. godine, kada su Ujedinjeni narodi osnovali Centar za uklanjanje mina Ujedinjenih naroda—UNMAC. Centar je uspostavljen s ciljem izgradnje lokalne strukture za upravljanje procesom deminiranja i izgradnje lokalnih operativnih kapaciteta. Najveće zasluge za prikupljanje raspoloživih zapisnika minskih polja kojih je tada bilo 18.600 i uspostavljanje centralne baze podataka, bez koje ne bi bilo moguće dalje planiranje i izvještavanje, pripadaju IFOR-u. Operativne aktivnosti deminiranja na terenu se intenzivno provode kroz programe UN-a i Svjetske banke, uz angažman određenog broja stranih nevladinih i komercijalnih organizacija, piše BiH centar za uklanjanje mina.
U prvoj fazi razminiravanja proces je financirao UN, u drugoj fazi razminiravanje je ovisilo o volji međunarodne zajednice, dok u trenutnoj, trećoj fazi, u sve većoj mjeri ovisi o vlastitim sredstvima BiH kojih dakako nema dovoljno, a BiH je više ostavljena da se sama nosi s ovime. Diskrepancija između proklamiranih ciljeva i realnih mogućnosti sve veća. No, BiH bi financijski u ovom području trebale značajnije pomagati Hrvatska i Srbija koje su između ostaloga eksplozivne naprave i postavljale.