Uoči lokalnih izbora koji će se održati krajem oktobra ove godine, bugarski je parlament prihvatio prijedlog vlade kojim se omogućava da se paralelno s lokalnim izborima održi i referendum o izbornom zakonodavstvu koji bi mogao znatno promijeniti izborna pravila na nacionalnoj razini. Protiv jučerašnje odluke parlamenta glasovalo je svega 5 zastupnika, no izglasana verzija zakona ipak predstavlja svojevrsnu nametnutu volju parlamentarne većine koja je odbila čak desetak amandmana opozicije. Ti su amandmani naime imali za cilj olakšati sazivanje referenduma, želeći spustiti potrebni broj potpisa sa 500 na 300 tisuća, te dodatna smanjenja potrebnog broja na regionalnoj i lokalnoj razini, ovisno o broju birača.
Većina je po svemu sudeći bila nesklona daljnjim olakšanjima korištenja referenduma izvan svojih konkretnih potreba. Do svojevrsnog proširenja je ipak došlo omogućavanjem državljanima bez prebivališta u Bugarskoj da glasaju na spomenutom referendumu, što je donekle neobična odluka s obzirom da se referendum spaja s lokalnim izborima pa će se jedino za dijasporu glasanje morati održati posebno. U svakom slučaju, ako referendum prođe, bugarska bi dijaspora u budućim izborima mogla igrati puno značajniju ulogu.
Neoliberalni diktat
Naime, jedna od promjena o kojoj se glasa na ovom referendumu je i uvođenje elektroničkog glasanja na parlamentarnim izborima. Ta bi mjera, uz druge kao što su uvođenje obaveznog glasanja na referendumima i izborima, a prema izjavama bugarskog predsjednika Rosena Plevnelieva koji je dugogodišnji zagovornik promjena izbornog zakona u tom smjeru, trebala doskočiti padu povjerenja u institucije i sudjelovanja bugarskog stanovništva u parlamentarnom procesu. Izlaznost na izbore iz godine u godinu pada, a na prošlogodišnjim je izborima jedva dosegla 50% birača.
Plevneliev smatra kako treba omogućiti (ili nametnuti) veću participaciju stanovništva u političkom sustavu argumentirajući kako je bugarsko društvo nakon 25 godina tranzicije konačno “zrelo” za takvu participaciju. Da povjerenje u “zrelost” ipak nije potpuno pokazuje i namjera da se istodobno s olakšavanjem referenduma i obaveznom sudjelovanju na izborima uvede i tzv. mješoviti izborni sustav koji kombinira elemente proporcionalnog i većinskog sustava i osnažuje veće stranke koje bi tako lakše mogle doći do parlamentarne većine.
No još važnije, bugarske su stranke proteklih godina uporno demonstrirale nespremnost da slušaju zahtjeve stanovništva. Masovni prosvjedi tijekom 2013. godine uspjeli su srušiti vladu ali nisu uspjeli promijeniti politiku tzv. štednje niti ugroziti potpuni monopol starih političkih aktera. Upravo ta je situacija, po svemu sudeći, i dovela do dramatičnog pada povjerenja u parlamentarne institucije. Stoga je malo vjerojatno da će uvođenje glasačke obaveze ili omogućavanje glasovanja za (procjenjuje se) preko 800 tisuća ljudi koji su uslijed teške ekonomske situacije bili prisiljeni napustiti zemlju riješiti problem neoliberalnog diktata oko kojeg postoji čvrst konsenzus unutar svim nacionalnih i europskih institucija, svim narodnim protivljenjima unatoč.