U organizaciji Sindikata pomoraca Hrvatske i Nezavisnog sindikata pomoraca putničkih brodova Hrvatske jučer je ispred upravne zgrade Jadrolinije u Rijeci, kako prenosi Novi list, održan prosvjed upozorenja. Okupljeni sindikalni predstavnici i radnici su iznijeli niz zahtjeva upućenih upravi i nadležnom ministarstvu, upozoravajući da će ukoliko se pregovori ne pokrenu i zahtjevi ne počnu ispunjavati biti prisiljeni stupiti u štrajk u srcu turističke sezone, krajem srpnja i početkom kolovoza. Zahtjevi radnika su sljedeći: kolektivni ugovor za radnike na kopnu, završetak kolektivnog pregovaranja za pomorce na brodovima Jadrolinije, povećanje i usklađivanje plaća sa Zakonom o radu i Međunarodnom konvencijom o radu pomoraca, usklađivanje dodataka i hranarine s rastom troškova života i ulaganje u izgradnju novih brodova kako bi se kompanija što adekvatnije pripremila za konkurenciju, odnosno liberalizaciju tržišta koja stupa na snagu početkom 2017. godine.
Upravo je posljednji zahtjev najinteresantniji jer baca povratno svjetlo i na preostale iznesene zahtjeve. Upravo se pod izgovorom dolaska konkurencije i liberalizacije tržišta sukladno europskim regulativama nastoji održati niska cijena rada, kao i ukinuti tzv. nerentabilne linije i posljedično otpustiti radnike. Iako konkurencija u kapitalizmu ne funkcionira samo kao izgovor već i kao imperativ snižavanja cijene rada, u ovom slučaju se prije radi o običnom izgovoru jer nedostatak ulaganja sugerira da se Jadrolinija neće propisno pripremiti za konkurentsku borbu, već će se kroz zapostavljanje kompanije otvoriti prostor konkurentima. Vjerojatni ishod liberalizacije je taj da će se privatne brodarske kompanije izboriti za koncesije na malom broju onih profitabilnih linija, dok će Jadrolinija zadržati nerentabilne koje mora, time biti u konstantnom gubitku i optuživana za “neodgovorno” poslovanje.
Razvojna strategija
Indikativno je u tom kontekstu nedavno ukidanje trajektne linije Rijeka – Dubrovnik. Iako je obrazloženje koje je legitimiralo odluku točno, a tvrdi da je linija izgubila svoju razvojnu funkciju, i postala isključivo turistička, puno nam govori o strategiji kompanije. Nacionalna brodarska kompanija ne bi samo trebala procjenjivati kad koja linija prestaje biti razvojna s obzirom na neke prijašnje strategije, već bi trebala razvijati nove strategije koje bi linije činile razvojnima. Međutim, za takvo nešto potrebna je razvojna koordinacijska politika na nacionalnoj razini, a ne prepuštanje razvoja “objektivnim” učincima liberaliziranog tržišta. Odnosno, eventualni gubici u bilancama pojedinačnih linija mogli bi funkcionirati kao dobici na širem razvojnom planu. No, to je već rasprava iz domene razvojne politike koje smo se postepeno zadnjih tridesetak godina odricali u korist vjere u optimalan ukupni ishod kombinacije raznih privatnih interesa.
Radnici su takvom politikom postali samo statistički trag tržišnih učinaka. No za razliku od mnogih drugi radnika koji su prolazili kroz sličnu priču, oni Jadrolinijini imaju snažnu polugu u rukama – funkcioniranje turističke sezone. Iako im perspektiva nije obećavajuća, za nadati se je da će im ta poluga priskrbiti manevarski prostor za nametanje nešto drukčijih razvojnih strategija.